Guadix

(vrijeme putovanja: svibanj)
Podne je i upravo smo sletjeli u Madrid. Na internetu sam već ranije rezervirao auto kod jedne španjolske rent-a-car agencije. Kako agencija nema ured na aerodromu, na određenom mjestu nas je trebao dočekati njihov djelatnik. Naravno da ga nema. Zovem centralu agencije, no kako je vikend tamo se nitko ne javlja na telefon. Tik-tak, vrijeme prolazi a mi čekamo. Kad sam već pomislio krenut tražit neku drugu agenciju, sa sat i po zakašnjenja pojavljuje se tip iz agencije i odmah kreće s ispunjavanjem formulara. "Oprostite što ste čekali" je njemu nepoznata fraza. Tako bi ga rado tresnuo po glavi... Uzimamo ključ i tip nas vodi na parking do našeg Focusa. Već se izvana vidi da je malo natučen tu i tamo. Opran za posljednje kiše. Unutra smetlište: čikovi u pepeljari, plastične boce i papirići posvuda po podu... No dobro, bar nas košta upola manje no što bi platili neku međunarodnu agenciju.

Bik - simbol Španjolske

Željka sjeda za volan a ja uzimam Michelin-ovu kartu Španjolske kako bi nas izbavio iz Madrida. Najviše volim Michelin, po njihovim kartama se uvijek dobro snalazim. Prvo što upada u oči je da Španjolci voze izrazito fer. Nitko ne trubi bez veze, ne mijenja živčano trake, ne ugurava se... Željka vozi bez problema. Nakon što smo se probili kroz prometnu gužvu na madridskoj obilaznici, silazimo na manje prometan autoput za Andaluziju (N IV). Krajolik nije baš inspirirajući te se vozimo nekoliko sati prema Andaluziji. Svako malo uz cestu viđamo velike panoe u obliku crnog bika - simbola Španjolske. Po Andaluziji ćemo ih viđati posvuda.

Guadix - cuevas (spilje)

U Andaluziji nas dočekuju nepregledna crvenkasta brda prepuna nasada maslina. Ovdje se može satima voziti kroz džinovske maslinike. Kako je već kasno poslijepodne, pred Granadom skrećemo za Guadix, grad u regiji glinastog terena, gdje su kuće ranije bile građene ukopavanjem u brda ("cuevas", tj. spilje). Na periferiji Guadixa nalazimo hotel građen upravo u takvom stilu. Putevi i stepenice ovdje vode do pojedinih "cuevas"-apartmana. Ambijent je pravo rustikalan. Kako smo gladni, odlazimo do centra Guadixa nešto pojesti. Nakon šetnje ne baš zanimljivim gradićem, u nedostatku bolje opcije, kupujemo sendviče na obližnjoj benzinskoj pumpi. U našoj "spilji" ne spavam dobro - ranije nismo primjetili da autocesta prolazi odma iza brda, tako da do kasno u noć slušam tutnjavu kamiona...