Granada - Antequera

Napuštamo svoju "spilju" u Guadixu i krećemo put Granade. Pritom stajemo u obližnjem mjestu Purullena, gdje se na sve strane prodaju kojekakvi glineni proizvodi. Po putu krajolik postaje sve brdovitiji i šumovitiji - južno od autoceste prema Granadi prostire se planinski masiv Sierra Nevada (zimi se tu i skija) s najvišim vrhom Mulhacén na 3482 m.

Granada

Naći parking u Granadi je pravo iskušenje. Uspjeva nam parkirati se u jednoj ulici nedaleko (i ponad) centra. Strmim i uskim uličicama spuštamo se do centra. Dio grada kroz koji prolazimo prljav je i zapušten. Glavni cilj posjeta Granadi je Alhambra. Alhambra je nešto između dvorca i rezidencije, a smještena je na brdu koje dominira Granadom. Uskoro nalazimo putokaze za Alhambru te se penjemo na brdo (penzići mogu i lokalnim busom). Ulaz u Alhambru je posebna priča: svaki dan je dozvoljen ulaz strogo ograničenom broju posjetitelja, a kad se "kvota" popuni ulaz više nije moguć. No moguće je na internetu rezervirati karte. I to za određeni dan i određeni sat! Nisu nas htjeli pustiti unutra prije rezerviranog termina (jednom unutra, dužina posjeta nije ograničena) te se spuštamo natrag u centar ubit vrijeme u šetnji gradom. Iako je proljeće, dan je pakleno vruć. Vraćamo se k Alhambri. Na ulazu par Nijemaca urla na blagajni - nisu znali za "kvotu", došli su autom odnekuda podaleko, a sad ne mogu unutra...

Granada - Alhambra

Po ulasku prvo krećemo u razgledavanje vrtova Alhambre. Prepuni su egzotičnog bilja, a zrak je ispunjen mirisima raznovrsnog cvijeća. Posvuda oko nas žubori voda: fontane, jezerca, potočići s kaskadama... Nakon vrtova razgledavamo palače: srednjevjekovna se gradnja ovdje isprepliće s maurskim stilom (koji obiluje ukrasima klesanim u kamenu, finim poput čipke). Pogled na Granadu sa zidina Alhambre je nenadmašiv. Nakon dobra 3 sata razgledavanja Alhambre, umorni se spuštamo prema centru i krećemo u potragu za hranom.

Na jednom manjem trgu pronalazimo restoran koji nam se čini OK. Naručujem jedan od andaluzijskih specijaliteta: bikov rep ("rabo de toro"). Ručak je dobar, ali već par koraka van restorana odjednom mi je zlo. Malo se još šećemo uz riječicu u nadi da će proći, no ništa od toga. Stoga se nekako odvlačim do auta (a malo mi je falilo da se srušim posred ceste). Kako nisam u stanju ni voziti ni išta, Željka naziva hotele u Antequeri, kamo idemo, i odlučuje se za parador u Antequeri. Paradori su državno upravljani hoteli, mahom u starim vilama i tvrđavama. Glase za dobre hotele (a takva im je i cijena!). Na putu do Antequere polako se osjećam bolje.

Antequera

U Antequeri smo se dobrano namučili naći parador. Nakon što smo se smjestili u hotelu, izlazimo u šetnju gradom. Stari se grad nalazi na brdu koje dominira krajem. Penjemo se do starog grada, mrak je već pao. Dole pod nama čujemo brojne Vespe kako jure svuda po gradu. Otvaramo pive koje smo donijeli i uživamo u panoramskom pogledu. U hotelu spavamo ko zaklani.