PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Buenos Aires iz aviona, pred slijetanje

Buenos Aires

(vrijeme putovanja: travanj - 112 fotografija)
"Prepararsi per l'atteragio!", napokon se začuo glas kapetana Alitalie. Nakon 13-satnog leta iz Rima i sveukupno 17 sati od polaska s venecijanskog aerodroma, polako se spuštamo prema Buenos Airesu. Unatoč stravičnim pričama o letovima s Alitalijom, koje sam čitao na internetu i u kojima se naveliko kudilo navodno stare kante od aviona, očajnu uslugu i još štošta, mi smo letjeli u odličnom novom avionu, bez primjedbi ni na hranu ni na uslugu. Jedina je loša stvar trajanje leta, no nitko nas nije tjerao skroz do Južne Amerike. To smo si sami odabrali, a pokazat će se i da smo dobro odabrali!

Na imigraciji čekamo petnaestak minuta (imigracijske smo kartice već bili ispunili u avionu). Pečat u putovnicu i idemo dalje. Prtljagu ne trebamo čekati jer putujemo samo s dva ruksaka koja u avion unosimo kao ručnu prtljagu. 7 je sati ujutro, dan počinje. Po izlasku iz imigracije u dolaznu halu aerodroma idem prvo naći kakav bankomat. Nalazim jednog, no ne uspijevam nikako podići novce - ne prihvaća moju karticu. Ajde dobro, imamo i sitne dolare pa ćemo se nekako snaći. Odlazimo do šaltera Manuel Tienda Leon, gdje se prodaju transferi do hotela u centru grada (aerodrom se nalazi 35 km južno od centra). Autobus vozi do njihovog terminala u gradu i tu se putnici prebacuju u kombije kojima se razvoze po hotelima. No, kako je naš hotel malo dalje od centra, ne žele nas odvesti do njega. Kažu, kad dođete na naš terminal, uzmite taksi. Hvala lijepo i doviđenja... Malo dalje nalazimo i šalter s transferima do grada autima, nešto su skuplji ali voze skroz do hotela. Sa službenikom na šalteru se teško sporazumijevam – em sam pospan em argentinski španjolski na puno mjesta u riječima koristi glas "š", kojeg u izvornom španjolskom nema, pa mi to pomalo otežava razumijevanje sugovornika. Primaju i dolare.

Prije odlaska u grad idemo negdje doć do argentinskih pezosa i provjeriti sutrašnju avio-kartu. Nalazimo drugi bankomat i na njemu uspijevam podići pezose. Argentinske banke (a i čileanske, pokazat će se), na iznos transakcije na koji ionako plaćam određeni postotak provizije, dodaju još i  "surcharge fee" u iznosu od 1,5-2,5% podignutog novca! Na šalteru Aerolineas Argentinas provjeravam sutrašnji let za Patagoniju (El Calafate). Uz rezervaciju prve noći u hotelu u Buenos Airesu, to je sve što imamo unaprijed rezervirano za iduća tri tjedna u Južnoj Americi.

Vraćamo se do šaltera za transfer do grada, te nas zaposlenik vodi do šofera koji će nas odvesti do hotela. Počinje duga vožnja do centra. Autocesta je zakrčena vozilima. Oko nas se kotrlja kojekakva krama na četiri kotača. Nered je totalan, auti se proguravaju na sve moguće načine, a napreduje se jako sporo. Naš šofer odlučuje skrenuti s autoputa, te nas sat vremena vozi sporednim ulicama do odredišta. Da nismo unaprijed platili fiksnu tarifu za prijevoz, bio bi uvjeren da nas mulja i da vozi tako da napravi čim veću kilometražu... Napokon stižemo na traženu adresu. S nevjericom izlazim iz taksija, nigdje nikakve oznake hotela. Tip koji izlazi ih zgrade potvrđuje da je upravo to "Caseron Porteño", mjesto gdje imamo rezerviranu sobu. Ulazimo u predvorje. Iako sam mu jasno dao do znanja da smo umorni i da nam je jedino stalo čim prije leći u krevet i odmoriti se od dugog puta, tip beskrajno priča o besplatnim satima tanga koji nude, mjestu gdje u zajedničkom frižideru možemo ostaviti svoju hranu i koječemu što nas u ovom trenutku nimalo ne zanima... U 11 sati napokon uspijevaju pospremiti sobu. Kupaonicu od sobe dijeli zajednički dnevni boravak, što dotad nismo znali, no ajde, za jednu noć proći će.

Nakon par sati odmora krećemo u obilazak grada. U blizini hotela nalazimo kafić i uživamo u dobroj kavi. Toplo je, ali ne previše. Travanj je na južnoj hemisferi početak jeseni. Nakon kave i malo početnog nesnalaženja po ulicama novog grada, nalazimo Olleros, obližnju stanicu metroa. Stanice metroa se prepoznaju po velikim zelenim natpisima "Subte" (="podzemna"). Karte su vrlo jeftine. U vagonima ima dosta gužve i prilično je vruće. Za "klimatizaciju" brinu samo otvoreni prozori vagona i ugrađeni ventilatori. Silazimo na stanici Tribunales, u samom centru Buenos Airesa.

Krećemo u razgledavanje ovog ogromnog grada. Učimo se kako se prelazi cesta u Buenos Airesu: semafori za pješake uglavnom ne postoje pa se gleda semafor za aute koji se voze ulicom paralelnom pješačkom prijelazu; semafor se uvijek nalazi i iza raskršća pa pješaci mogu vidjeti kad se upali zeleno autima, te zatim *oprezno* krenuti preko ceste. Jer, argentinski vozači u potpunosti ignoriraju pješake i nikad ih ne propuštaju ako baš ne moraju. To što se pješaci kreću po pješačkom prijelazu ne znači ama baš ništa.

Kako je još dosta toplo, idemo prema rijeci (Rio de la Plata) koja ovaj dio Argentine dijeli od susjednog Urugvaja. Rijeka je toliko široka da se druga obala ne vidi. Istočno od centra grada nalazi se veliko zeleno područje, ekološki rezervat sa stazama za šetnju, trčanje, i slične aktivnosti u prirodi. Na velikom drvenom molu mnoštvo je ribiča. Ne znam što pecaju, jer je "srebrna" rijeka ("plata") zapravo neke ružne "blatnjave" boje! Obala je obrasla gustim šipražjem iz kojeg povremeno istrčavaju neke povelike štakorolike životinje. Nakon odmora na klupi u hladu jednog stabla, vraćamo se u grad. Između centra i ovog zelenog područja nalazi se Puerto Madero, nekadašnja luka za ukrcaj drva, a danas privezište brojnim jedrilicama, te jednom *ogromnom* modernom jedrenjaku, većem od najvećeg sportskog jedrenjaka kojeg sam ikad vidio na Jadranu. Kako luku s rijekom (i dalje Atlantikom) spajaju prilično uski prolazi, nije mi jasno kako isplovljava iz luke - valjda mu pomaže kakav tegljač? Puerto Madero je mjesto gdje Portenjosi (=stanovnici Buenos Airesa) vole šetati, a oni koji su se već dobrano umorili šetanjem (tj. mi) odmaraju u jednom od brojnih kafića.

Nakon odmora, malo dalje u luci nalazimo privezan stari jedrenjak koji je desetljećima služio kao školski brod argentinske mornarice, a danas je turistička atrakcija. Obišli smo ga od kormilarnice do potpalublja.

Petnaestak minuta hoda od luke nalazi se trg Plaza de Mayo, centar centra Buenos Airesa. Tu malo sjedimo, promatrajući ljude koji se vraćaju doma s posla. Već se smračilo, pa uskoro krećemo pješke put našeg hotela, koji je dosta daleko od centra. Nalazi se u četvrti Palermo, a na putu do tamo nalazimo i nekakav kineski buffet restoran. Plaća se fiksna cijena po osobi, a zatim gost jede što i koliko hoće. Dobro klopamo te se kasno navečer vraćamo u hotel. S obzirom na 4-satni pomak u vremenskoj zoni, danas smo imali jako dugi dan...

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Patagonija - El Calafate