PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Valle de la Luna (Dolina Mjeseca)Valle de la Luna (Dolina Mjeseca)Valle de la Luna (Dolina Mjeseca)Valle de la Luna (Dolina Mjeseca)Valle de la Luna (Dolina Mjeseca)Salar de AtacamaSalar de AtacamaSalar de AtacamaSalar de Atacama (Ojos de Atacama)Salar de AtacamaSalar de AtacamaSalar de AtacamaSalar de Atacama

San Pedro de Atacama

Doručkujemo. Malo osjećam u glavi 2450 metara nadmorske visine San Pedra. Unajmljujemo bicikle i pičimo van sela. Bicikli nisu baš u najboljem stanju, no izdržat će do Doline Mjeseca. Dolina Mjeseca, ili Valle de la Luna, nalazi se 10-ak km od San Pedra, i do nje se vozimo prvo po pustoj asfaltiranoj cesti, te zatim po dobrom makadamu. Tu je posjetiteljski centar, gdje se plaća ulaznica i gdje čileanski Indijanac objašnjava što se sve ima za vidjeti. Pedaliramo dalje po makadamu, te na jednom mjestu silazimo s bicikala i guramo ih uzbrdo po dijelu ceste prekrivenim finim žutim pijeskom (kotači proklizavaju na pijesku). Indijanac nas je upozorio da se po povratku na ovom dijelu puta ne spuštamo biciklima (vjerojatno je nemali broj turista zaplesao biciklom po pijesku i sletio s ceste na okolno kamenje). Na mjestu gdje je označeno da bi trebala biti velika pješčana dina ostavljamo bicikle i krećemo pješke neoznačenim ali dobro utabanim putem. Nakon 15-ak minuta hoda (uzbrdo) dočekuje nas veličanstven prizor: ogromna pješčana dina, onakva kakve obično padaju na pamet kad se pomisli na Saharu. Iako je označena zabrana prilaza vrhu dine, ignoriramo zabranu i idemo dalje. Pa nismo valjda napravili sav taj put dovde da bi samo promatrali dinu! Šećemo se po vrhu dine i uživamo u pejzažu: stijene čudnih boja, klanci, pijesak i - samo mi i nitko više, u cijeloj Dolini Mjeseca! Nakon sat vremena uživanja spuštamo se s dine i tražimo malo hlada gdje bi pojeli klopu koju smo donijeli sa sobom. Podne je, i osjećamo svu jačinu sunca koje nas podsjeća da smo u pravoj pustinji, u kojoj kiša ne pada gotovo nikad. Vraćamo se natrag u San Pedro i po putu srećemo nekoliko turista koji su se u Dolinu Mjeseca zaputili usred vrelog dana. Sretno im bilo!

U San Pedru vraćamo bicikle (unajmili smo ih na pola dana) i idemo vidjeti možemo li uhvatiti kakvu popodnevnu ekskurziju. Nalazimo jednu koja u 15:30 kreće za Salar de Atacama. Taman nam ostaje vremena nešto prezalogajiti. Nalazimo neku vrstu burekdžinice gdje za male novce fino klopamo. Umjesto prijevoza, u dogovoreno vrijeme stiže neki tip i vodi nas do obližnjeg "hotela". Tu nekoliko glasnih Brazilaca čeka isti izlet. Nakon što se skupio kvorum, stiže kombi, utrpava nas kao sardine i kreće put Salara. Uskoro skreće s asfaltirane ceste i prelazi na dosta loš makadam. Stižemo do malog jezerca okruženog poljem soli, a sve usred nepregledne ravnice koja čini Salar de Atacama. Voda je topla i u njoj se možemo kupati, samo nas upozoravaju da pazimo da nam vrlo lužnata voda ne uđe u oči. Kupamo se u vrlo slanoj vodi s neobično jakim uzgonom; zabavljamo se plutajući po površini. Nakon sat vremena vraćamo se u kombi koji kreće, ali odmah potom staje na kućici na prilazu jezercu. Vozač nas traži pare za ulaznice. Pare dajemo ali ne dobijamo nikakve ulaznice, već samo nekakve reklamne letke. Kako znamo da u Čileu svaka prčvarnica izdaje račune, jasno je gdje je lova otišla... Vozimo se dalje i stižemo do Očiju Atacame (Ojos de Atacama), dvije pravilne rupe usred ničega, svaka promjera oko 30 metara. U rupama je voda u kojoj se neki i kupaju (za razliku od jezerca voda je ovdje prilično hladna). Potom nastavljamo prema najvećoj atrakciji ove ekskurzije, plitkoj laguni okruženoj velikim poljem kristalizirane soli. Nismo sami, ovdje su i drugi kombiji. Šetamo po krckajućoj soli i uživamo u neobičnom prizoru. Voda koja se u potocima slijeva s visokih Anda biva zadržana u ovoj nizini, u kojoj nakon isparavanja ostaje samo sol što je bila otopljena u vodi. Dio soli je pod plitkim slojem vode, u kojem se reflektira okolni pejzaž. Nakon sat vremena sunce zalazi, pa se vraćamo do kombija gdje nam je vodič pripremio pisco sour koktele. Kasnije se u ludoj noćnoj vožnji vraćamo prema San Pedru. Vozači kombija kao da se natječu koji će brže juriti po ovoj pustari. Pomalo natučeni od vožnje stižemo u San Pedro. Na večeru idemo u jedan drugi, prilično neugledan restoran. Klopa je dobra a čileansko vino (na čaše, ne butelja) fenomenalno!

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Argentina - Salta