PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Preko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema ArgentiniPreko Anda - vikunjePreko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema ArgentiniPreko Anda prema Argentini - granica

Argentina - Salta

Ujutro napuštamo hotel i odlazimo do prašnjavog parkirališta na kraju sela, koje služi i kao autobusna stanica (ali ne za sve prijevoznike!). Blagajnica koja nam je u Antofagasti prodala karte za Saltu, uvjeravala me da u San Pedru postoji oznaka na mjestu odakle polaze njihovi autobusi. Naravno da takva oznaka ne postoji, pa smo se sinoć raspitivali na nekoliko mjesta odakle polaze autobusi. I sad smo tu. Mi i jedan Čileanac koji također ide za Saltu (ide sve do Iguazu-a u Argentini), ali s drugim prijevoznikom. Uskoro se pojavljuje još putnika, očitih turista. Jedan autobus dolazi, no to nije naš. S pola sata kašnjenja stiže i naš autobus. Izlazimo iz San Pedra i stajemo odmah na izlazu iz mjesta. Iako smo 50 km od granice, čileanska granična kontrola je ovdje, u San Pedru. Drugi autobusi prolaze granicu, no naš nikako. Izlazim iz autobusa i od drugih putnika saznajem da su nam na popisu putnika neke osobe koje su trebale, a nisu se ukrcale u San Pedru. Pa nas čileanska policija ne pušta dalje. Nakon sat vremena čekanja stižu i ti likovi, par mlađih Nizozemaca, no zbiva se nekakva frka, Nizozemka vrišti a tip je blijed ko krpa. Kasnije ćemo ih sresti u Argentini gdje će mi Nizozemka objasniti da je vlasnica hostela u kojem su boravili, kod odlaska tražila više love od cijene koju im je ranije navela, da ovi nisu htjeli platiti i da su otišli na autobus (na koji su dakle zakasnili) te da se vlasnica hostela pojavila na granici i da su im na njen zahtjev čileanski policajci oduzeli putovnice dok nisu platili još love (a to je značilo svu gotovinu koji su imali sa sobom)...

Napokon rješavamo čileansku graničnu kontrolu i započinjemo dugi uspon na Ande. Prolazimo nekoliko km od vulkana Licancabur i nastavljamo višesatnu vožnju kroz prekrasne i stalno promjenjive andske krajolike. Jedan od odvojaka ceste ide za Boliviju, prema sjeveru. Vozimo se uz planinske rječice oko kojih šetaju brojne vikunje. Nakon prijelaza najvišeg planinskog prijevoja ulazimo u Argentinu i stižemo do argentinske granične kontrole. Na više smo od 4000 metara. Prodaju i čaj od koke, no nekog posebnog efekta od čaja nema. Vjetar puše jako, hladno je unatoč jaknama koje imamo na sebi. Svi putnici iz autobusa trebaju stati u red ispred kućice argentinske imigracije i na vjetrometini čekati da dogmižu u kućicu i dobiju štambilj. Zapravo štambilj dobijamo samo mi gringosi, državljani većine zemalja Južne Amerike granicu prolaze samo s osobnom iskaznicom. Nisam znao da putnici iz jednog po jednog autobusa staju u red (kojim su već redom stigli na granicu), pa sam u redu čekao dva puta... Jedva smo dočekali ponovo ući u autobus. Ovo je naš posljednji prelazak Anda na ovom putovanju. Spuštamo se s Anda i kasno popodne stižemo u Saltu.

Pored autobusnog kolodvora su nam u hotelu tražili previše love za nekakvu jadnu sobu, pa smo krenuli prema centru. Na ulicama je vrlo živo, nešto se slavi. Nalazimo jedan neugledan ali jeftin hotel. Iako nas je dvoje, dobili smo 5-krevetnu sobu. Bar smo imali gdje naslagati stvari iz ruksaka. Odlazimo prošetati gradom. Na centralnom trgu u jednom lokalu naručujemo nešto sitno za pojesti, a uz to i bocu nekog osrednjeg vina (prvi i zadnji put da u Argentini nismo zadovoljni vinom). Na jednoj drugoj lokaciji u gradu je fešta, ali nama se ne da do tamo pa se vraćamo u hotel.

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Salta