PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Puerto Iguazu, transport za ParagvajPuerto Iguazu, ribiči

Puerto Iguazu

Kako smo jučer dobili kontradiktorne informacije o tome odakle vozi autobus za aerodrom i da li uopće ide na sam aerodrom ili staje "negdje blizu aerodroma", naručili smo taksi. Za 20-ak minuta stižemo na aerodrom. Stigli smo puno prerano, pa smo odsjedili 2 sata u papreno skupom aerodromskom kafiću (s jednom jedinom naručenom kavom). Nakon što su napokon otvorili izlazna vrata, zaglavili smo na "rendgenu" i ni makac dalje. Pitam ljude na kontroli što se dešava - kažu da imaju putnike za inozemstvo i nas koji imamo unutarnji let, a samo jednu salu za čekanje, pa da nas ne mogu pustiti sve skupa u salu. Nakon što smo tako nepomično stajali 20-ak minuta dok je u sali debeli Bolivijac sa ženom čekao dozvolu za polijetanje svog privatnog aviona, napokon su se smilovali i pustili nas sve skupa unutra. Uskoro polijećemo, te iduća dva sata letimo iznad nepreglednih sjeverno-argentinskih ravnica. Prelijećemo vijugavu rijeku Paranu (Paraná) na granici Argentine i Paragvaja, te usred velike guste šume slijećemo na aerodrom mjesta Puerto Iguazu (Puerto Iguazú).

Po izlasku iz aviona doživljavamo pravi toplotni udar. Kako se nalazimo u području južnog kraja brazilskih prašuma, vlaga je izuzetno visoka. Iako se aerodrom nalazi u blizini nacionalnog parka, podne je odavno prošlo pa posjet parku ostavljamo za sutra. Na jednom šalteru uplaćujemo karte za prijevoz do 10-ak km udaljenog mjesta, te izlazimo pred ulaz u aerodromsku zgradu čekati prijevoz. Tu srećemo i suputnike Holanđane iz San Pedra. Došli su s našim letom iz Salte. Uskoro se ukrcavamo u kombi i krećemo širokom cestom prema Puerto Iguazu, argentinskom mjestu na tromeđi Paragvaja, Brazila i Argentine. Puerto Iguazu je smješten na brdu, a od susjednih ga država dijele na zapadu rijeka Parana (prema Paragvaju), a na sjeveru rijeka Iguazu (prema Brazilu). Kombi nas iskrcava u centru, gdje nalazimo sobu u obližnjem hotelu. Soba je prostrana a hotel uglavnom prazan. Nekoliko soba dalje od nas vrše nekakve građevinske radove, no na recepciji nas uvjeravaju da rade samo po danu i da neće biti nikakve buke (što će se pokazati točnim). Tuširamo se te odlazimo nešto pojesti. Spuštamo se strmom ulicom i ručamo u jednom od restorana. Iako je ovo očito turističko mjesto (da nema turizma ovo bi bila tek jedna zabačena argentinska selendra), klopa je dobra i, kako smo u Argentini već navikli, nije skupa.

U predvečerje se spuštamo do rijeke Iguazu, do pristaništa odakle trajekt (zapravo skela s privezanim malim remorkerom) plovi do mjesta Ciudad del Este u Paragvaju, trgovačkog centra u ovom dijelu Južne Amerike, gdje Brazilci i Argentincu idu u kupovinu jeftine i nekvalitetne robe. Do same rijeke se ne može jer je visok zemljani teren obrastao gustom prašumom. Malo dalje od pristaništa brojni ribiči okušavaju sreću na obali ove rijeke boje blata. Ne znam što bi me natjeralo da pojedem ovdje upecanu ribu... Odavde vozi i izletnički brod za Paragvaj, gdje domoroci iz nekog plemena navodno plešu na obali rijeke oko logorske vatre, uveseljavajući turiste koji to zadovoljstvo nemalo plaćaju. U sumrak počinju pristizati autobusi turista i krcati se na brod, a mi se lagano vraćamo u hotel. Nakon što smo dušu ispustili vukući se uzbrdo do centra po ovoj pasjoj vrućini, nanovo se tuširamo i odlazimo na večeru i potom na piće.

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Nacionalni park Iguazu