PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Florianopolis, veliko stablo na trgu

Florianopolis

Nakon doručka odlazimo prošetati gradom. Vrlo brzo stižemo do centralne ulice, nečeg sasvim drugačijeg od predgrađa kroz koja smo sinoć prolazili. Ovdje sve blješti, trgovine prodaju kojekakvu skupocjenu robu, a pločnici su prekriveni mozaikom u portugalskom stilu. Uvidjeli smo da će nam za Brazil trebati puno više novaca no što smo u početku mislili, pa krećemo u potragu za bankom u kojoj ćemo promijeniti eure. No, to samo na oko djeluje kao lak zadatak - u većini banaka nije moguće kupiti reale. Šećemo tako iz jedne banke u drugu, u jednoj od njih nas brzo okružuju tri temeljito naoružana zaštitara (baš ne daje dojam sigurnosti), da bi nakon sat vremena uspjeli naći mjenjačnicu u jednom šoping-centru. Centar grada je pun visokih zgradurina - očito su dobro iskoristili svaki slobodan kvadrat zemljišta. Danas idemo do Florianopolisa, pa u jednom internet caffe-u rezerviramo sobu. Vraćamo se u hotel, uzimamo stvari i odlazimo pješke do autobusnog kolodvora. Kupujemo karte i krećemo za Florianopolis. Vrijeme je ružno, povremeno pada kiša. Uviđamo da od naših pješčanih plaža neće biti ništa, što zbog ružnog vremena, što zbog visokih cijena, a tu je i vrlo teško sporazumijevanje s ljudima (ajde bar u hotelu znaju engleski).

Pri ulasku u Florianopolis, iz autobusa lociramo naš hotel, koji je očito jako daleko od centra (na mapi nije izgledalo tako daleko), pa se po dolasku na autobusni kolodvor upućujemo taksijem do jednog bližeg Ibis hotela. Ovaj je nešto malo skuplji, ali je u samom centru, pa uzimamo sobu ovdje i otkazujemo u onom drugom hotelu. Na žalost, zbog nekakvog biciklističkog maratona grad je pun turista i u hotelu nemaju mjesta za dvije noći, koliko smo se htjeli zadržati u Florianapolisu. Pa tako nakon ručka idemo tražiti smještaj za drugu noć u nekom drugom hotelu. Svi su puni. U jednom žalosnom hotelu stojimo 15 minuta na recepciji dok čovjek za pultom raspravlja na telefon o kvaru na nekom unajmljenom autu. Njegov beskorisni uniformirani pomoćnik očito ne zna ni beknuti engleski. I cijela ta komedija završava kad mi tip, misleći da ja čekam novosti o tom autu, gurne u ruku telefonsku slušalicu. I krene glas s druge strane žice pričati o automobilskom akumulatoru... Nisam mogao ne prasnuti od smijeha. Odšetali smo dalje...

Kako nam ne uspijeva naći smještaj za drugu noć, odlazimo natrag na autobusni kolodvor vidjeti kakve su nam opcije za odlazak iz Brazlia u Urugvaj. Loše. Mogli smo ići na jug za Porto Alegre, veliki grad na pola puta do urugvajske granice, no upitno je kako bi od tamo nastavili dalje. Povrh toga, Porto Alegre, suprotno od svog imena, nije neki veseli grad (a navodno mu ni sigurnost nije jača strana). Upućujemo se do poslovnice TAM-a (brazilske avio-kompanije) i tražimo karte za Montevideo, glavni grad Urugvaja, s presjedanjem u Porto Alegre-u (direktnih letova nema). Teta što natuca engleski stade ukucavati podatke u svoje pretpotopno računalo, i nakon podosta vremena napokon nam izdaje karte. Netom nakon plaćanja karata rutinski provjeravam što piše na njima, samo da bi skužio da nam teta nije prodala karte do Montevidea, već do Porto Alegre-a! I hajde sad poništavaj karte, poništavaj plaćanje karticom, pa nove karte, novo plaćanje... No dobro, pola sata nakon ulaska u poslovnicu napokon imamo *prave* karte u rukama! Popodne provodimo u šetnji gradom. Pokušali smo i s lokalne autobusne stanice stići nekamo van grada, no nismo uspjeli skužiti baš ništa o tome kako ovdje funkcionira lokalni prijevoz. Večeramo u hotelu.

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Urugvaj - Montevideo