PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Patagonija, Ande u daljini

Patagonija - El Calafate

Ustajemo rano jer imamo jutarnji let. Na odlasku iz hotela (bolje rečeno kuće sa sobama za iznajmljivanje) nam zaposlenica predaje račun s iznosom višim od onog koji je bio naznačen prilikom rezervacije sobe. Da ne bi! Tražim da zove vlasnika (zaposlenica nema veze s izdavanjem računa), no ne uspijeva ga dobiti na telefon. Plaćam samo ranije dogovoreni iznos te odlazimo. Ovo će biti jedino loše iskustvo s hotelima na cijelom daljnjem putu po Južnoj Americi.

Pred hotelom nas čeka ranije naručeni taksi i vozi na aerodrom Jorge Newbery, smješten u samom gradu, tek nekoliko kilometara od hotela (zato smo i odabrali upravo ovaj hotel za prvu noć). S ovog aerodroma polijeće većina letova s odredištem unutar Argentine, pa tako i naš današnji let za Patagoniju.

Patagonija je veliko prostranstvo sivih brežuljaka, s vrlo malom gustoćom naseljenosti. Nakon 2 sata leta približavamo se Andama (južnom dijelu Anda), a kroz avionske prozorčiće vidimo nekoliko plavih jezera usred ovog velikog ničega. Na najvećem od jezera, imena Lago Argentino, nalazi se gradić El Calafate, na čiji aerodrom slijećemo nakon 3 sata leta. Za prijevoz do mjesta uzimamo transfer-kombi. Kako kombi kreće tek kad se napuni putnicima, moramo čekati na iskrcaj prtljage iz aviona (mi smo rijetki koji putuju samo s ručnom prtljagom). Nakon pola sata čekanja krećemo za El Calafate. Kombi ima elektroničku kontrolu brzine; kad brzina vožnje prijeđe 90 km/h uređaj počne pištati i time natjera vozača na usporavanje. Dobra ideja (uređaj je propisan zakonom i vidjet ćemo ga u brojnim autobusima u Argentini). U Calafate-u se iskrcavamo na autobusnoj stanici, koja se nalazi malo povrh glavne gradske ulice, Libertador (puni naziv ulice je "Osloboditelj general San Martin", no najčešće se naziva samo "Libertador").

Malo podalje od autobusne stanice nalazimo jedan hostel. Sobe bez kupaonice izgledaju kao ćelije kakvog zloglasnog zatvora, no sobe s kupaonicom su puno bolje, nešto kao mali bungalovi. Uzimamo sobu na dva dana. Vraćamo se na autobusnu stanicu provjeriti vozni red autobusa za Perito Moreno, razlog našeg dolaska u El Calafate. Perito Moreno je veliki glečer, a nalazi se u nacionalnom parku Los Glaciares, 80 km zapadno od El Calafate-a. Autobus za nacionalni park polazi ujutro i vraća se u El Calafate u popodnevnim satima.

Sunčano je i toplo. Turista je malo, sezona je očito iza nas. Odabiremo restoran za ručak, te naručujem poznati argentinski biftek. Na moje iznenađenje ne dobijam ono što se u Hrvatskoj podrazumijeva pod "biftek", već poveću "ciglu" mesa. Pojesti svo to silno meso nije nimalo lak zadatak. Klopa je odlična. Popodne provodimo u šetnji mjestom. Spuštamo se na jezersku šetnicu, gdje lokalci odmaraju ispijajući mate. Mate je urugvajsko nacionalno piće, popularno i u Argentini. Priprema se tako da se trava čaja "mate" stavlja u okruglu metalnu, kožom obloženu, na vrhu otvorenu posudu ("bombilla"), te se u nju nadolijeva vruća voda iz termosice. U posudu se umetne metalna slamka na čijem se dnu nalazi filter, te se njome polako srče čaj iz posude.

Vraćamo se u sobu, te potom idemo na večeru. Temperatura je pala i prilično je zahladilo. Za razliku od popodneva, kad smo mogli bauljati okolo i u kratkim rukavima, sad nosimo majicu, jaknu i kapu. Kao i sinoć, i ovdje se odlučujemo za jedan kineski buffet-restoran. Ko bi rekao da ćemo u Argentini jesti kod Kineza?

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: Los Glaciares i Perito Moreno