PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
Preko Anda prema ČileuPreko Anda prema ČileuPreko Anda prema ČileuPreko Anda prema ČileuAconcagua, najviši vrh Južne Amerike (u oblaku)Preko Anda prema ČileuPreko Anda prema ČileuPreko Anda prema ČileuČile, put prema SantiaguSantiago, Plaza de ArmasSantiago, predsjednička palača La MonedaSantiago, pogled s brda San Cristobal

Preko Anda u Čile - Santiago

Nakon doručka idemo na autobusni kolodvor. U 8:00 kreće "cama" autobus za Santiago de Chile. Iako se radi o dnevnoj vožnji uzeli smo najkomforniji autobus jer ćemo do Santiaga putovati desetak sati, a razlika u cijeni među "semi-cama" i "cama" autobusima na ruti za Santiago je vrlo mala. Po izlasku iz Mendoze krećemo cestom put Uspallate, uspinjući se prema Andama. Vozimo se klancem prema prijevoju Libertadores. Uz cestu pratimo riječno korito kojim teče tek malo vode. Cesta je odlična a planinski vrhovi oko nas sve viši i viši. U jednom se trenutku ukazuje i Aconcagua (6962 m), najviši vrh Južne Amerike. Na granici slijedi čekanje jer je nekoliko autobusa stiglo netom prije nas, a čileanska granična kontrola je vrlo temeljita. Odmah nakon granice, na cesti su u tijeku veliki građevinski radovi, pa se nekih pola sata vučemo u koloni po priručnom makadamu. Po prolasku gradilišta slijedi dobra asfaltirana cesta, ali u velikim serpentinama. Treba se i spustiti s prijevoja, a za to poneki vozač šlepera nema strpljenja, pa kreće u opasna pretjecanja po serpentinama. Kako se spuštamo s Anda, okoliš postaje sve zeleniji, najprije s ogromnim kaktusima na crvenkastom tlu, a zatim sa sve gušćim zelenjem. Promet je intenzivan, bezbroj je kamiona na cesti.

Popodne stižemo u Santiago, glavni i najveći grad Čilea. Gradska predgrađa kroz koja prolazimo nas baš ne oduševljavaju, kao ni autobusni kolodvor na kojem se iskrcavamo. Po izlasku s kolodvora tražimo najbližu stanicu metroa i vozimo se do centra Santiaga. Silazimo na stanici "Universidad de Chile" na aveniji O'Higgins. Bliže centru teško da smo mogli stići. Izlazimo na strani avenije dalje od centra (istočnoj) i tražimo hotel. Na naše veliko iznenađenje, nekoliko hotela na čija smo vrata pokucali bila su puna. Napokon nalazimo naoko ne baš atraktivan hotel, ali prilično jeftin. Već smo pomalo umorni od hodanja po suncu s ruksacima na leđima, pa uzimamo sobu (hotel će se pokazati sasvim OK). Nakon tuširanja izlazimo van, prelazimo aveniju i idemo prema centru. Centar Santiaga je pun velikih bezličnih zgrada. Na ulicama je mnoštvo ljudi. Željka si hoće kupiti nakit s lapisom (poludragim kamenom), pa nakon kave krećemo u potragu za plavim kamenčićima. Ulazimo u zgradu s nekoliko katova samih frizeraja (valjda ih je bilo barem 50!). Za šišanjem nemamo potrebe pa idemo dalje. Uskoro nalazimo zgradu (nešto ala shoping-centar) gdje se prodaju kojekakve drangulije, među ostalim i traženi nakit. Željka kupuje lančić i naušnice i njena je sreća neizmjerna. Zatim u uredu Sky Airlines-a kupujemo karte za sutrašnji let za Antofagastu, na dalekom sjeveru Čilea. Ne da nam se do tamo 20 sati truckati u autobusu. Interesantno je da u Čileu kod osiguranja u avio-prijevozu, najmu automobila i sl. ne koriste pezos (nacionalnu valutu) kao valutu za izračun iznosa osiguranja, već UDF ("Unidad de Fomento"), vrijednosnu jedinicu čija se protuvrijednost u pezosima svakodnevno (od strane centralne banke) korigira za stopu inflacije (te joj tako nominalna vrijednost ostaje izjednačena s realnom). Očito je Čileom nekad harala inflacija...

Od znamenitosti tu su katedrala na centralnom trgu Plaza de Armas i predsjednička palača. Navečer se centar isprazni i na ulicama se pojavljuju sakupljači otpada. Za razliku od hrvatskih, koji su specijalizirani za plastične boce i limenke, ovi razvlače razne stvari iz kanta za smeće. Neki dolaze i sa sirotinjskim konjskim zapregama...

Idemo prema tržnici s druge strane rijeke, te dalje do četvrti Bellavista, gdje bi trebalo biti dosta restorana. Tu slučajno nalijećemo na uspinjaču na brdo San Cristobal. Ovo se brdo nalazi gotovo u centru Santiaga i s njega se pruža odličan pogled svuda po horizontu, sve do obližnjih Anda. Noć je upravo pala i Santiago blista u noćnoj rasvjeti. Nakon uživanja u pogledu spuštamo se s brda i šetamo Bellavistom. Ljudi sjede u bezbrojnim kafićima, redovno s litarskom bocom pive na stolu (da li uopće imaju manje boce?). Malo dalje nalazimo jedan ušminkan restoran s velikom terasom. Kad već nismo u Patagoniji probali čileansku centolla-u (morski rak po kojem je taj dio Čilea poznat), probat ćemo ju ovdje. Nažalost, ne dobijamo cijelog raka, kako smo očekivali, već samo nasjeckane dijelove njegove unutrašnjosti. Zato je pak račun papren. S takvim cijenama nimalo ne čudi da je Santiago prepun najrazličitijih fast-food restorančića! Nakon večere odlazimo do trga Plaza de Armas, gdje je još uvijek dosta ljudi. I odjednom dolazi tip, skida hlače, čučne pored velike palme i slijedećih desetak minuta mirno sere usred centralnog trga glavnog grada Čilea! Nikog to nije posebno uzrujavalo, pa mislimo si, što bi onda nas turiste... Uskoro se vraćamo u hotel.

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: San Pedro de Atacama