PUTOPIS
Argentina - Čile
Brazil - Urugvaj
AntofagastaKroz AtacamuKroz AtacamuKroz AtacamuKroz AtacamuKroz AtacamuVulkan Licancabur

San Pedro de Atacama

Dižemo se u 6 ujutro i spuštamo na recepciju čekati sinoć naručeni taksi za aerodrom. Pored nas još jedna žena i jedan tip čekaju svaki svoj taksi. I tako četvero nas u isto vrijeme ide s tri taksija na aerodrom. Ceste su prazne, te za pola sata stižemo do aerodroma. Letimo za Antofagastu, grad na sjeveru Čilea i polaznu točku za pristup pustinji Atacami. Nakon prijave za let stajemo u nevjerojatno dugi red za kontrolu prtljage i dokumenata. U prvi smo se mah prepali da nema šanse da u dogledno vrijeme dođemo da sale za ukrcaj, no u Čileu se baš nitko ne gura preko reda i red polako ali stalno napreduje.

Avion Sky Airlines-a leti direktno za Antofagastu. Leti se iznad beskonačnog niza monotonih suhih brda, pored obale Pacifika, i tako 2 sata do Antofagaste. Po izlasku iz aerodromske zgrade sunce već dobrano prži. Temperature su ovdje dosta više nego u centralnom Čileu. Javnog prijevoza do grada nema. Tu su samo nekakvi privatni kombiji. Jedan od šofera malo (ali stvarno malo) spušta cijenu prijevoza, pa odlučujemo ići s njim. Kako jedna od novčanica koju mi je vratio kod plaćanja prijevoza izgleda drugačije od ostalih koje sam dosad viđao, okrećem ju prema suncu da provjerim vodeni žig. Čiča to primjećuje i odmah mi održava kratko predavanje o tome kako prepoznati lažne novčanice u Čileu: jedan test je zgužvati novčanicu u šaci; nakon otvaranja šake novčanica treba više-manje poprimiti početni oblik, umjesto da ostane potpuno zgužvana. Jedan od suputnika odmah dodaje da prave novčanice, kad se trljaju o papir, na njemu ostavljaju trag tinte, dok s lažnima to nije slučaj. Iako nas je samo 4 putnika, uskoro krećemo jer drugih očito više nema. Vozimo se uz ne baš lijepu obalu. Poneko se i kupa u, pretpostavljam, prilično hladnom oceanu (iako više nismo tako daleko od ekvatora, uz obalu Čilea teče hladna morska struja u smjeru sjevera).

Šofer nas ostavlja na autobusnom kolodvoru. Kupujemo karte za San Pedro, i još važnije, karte za nastavak putovanja 2 dana kasnije prema Salti, u Argentini. Kako nas do San Pedra čeka višesatna vožnja, kupujemo klopu i piće. Pokušavam izaći na perone vidjeti je li stigao autobus, ali "čuvar perona" ne da van. Bus još nije tu, pa čekaj unutra... Uskoro stiže naš bus, ukrcavamo se i krećemo. Prolazimo kroz predgrađa Antofagaste, te potom nastavljamo kroz pustinju Atacamu. Nekoliko se idućih sati izmjenjuju nizinske pustoši, u kojima vjetar po zraku kovitla bačene plastične vrećice, i suha sivkasto-smeđa brda. Prolazimo kroz nekoliko manjih mjesta. U jednom od njih primjećujem, za reklamu uspravno postavljenu 4 metara visoku gumu ogromnih kamiona koji u obližnjem rudniku bakra Chuquicamata iznašaju rudu iz golemog otvorenog iskopa.

Popodne stižemo u San Pedro da Atacama, turistički centar ove velike pustinje. Kako ovdje ima i vode, u usporedbi s okolnom pustarom prilično je zeleno. No ipak, ceste u mjestu su prekrivene prašinom, ne želim ni pomisliti kako ovdje izgleda kad zapuše jak vjetar... Vučemo se po vrućem suncu tražeći smještaj. Cijene su ovdje dosta više od onog što smo dosad plaćali. Nalazimo jedan hotelčić u centru i uzimamo sobu na dva dana. Nakon kratkog odmora odlazimo prošetati selom. U centru su načičkane mnogobrojne turističke agencije, restorani, kafići i ostala mjesta u kojima turisti troše novce. Šetamo do kraja sela, odakle se najbolje vidi impozantni vulkan Licancabur. Pri zalasku sunca pustinja poprima crvenkastu boju. Vraćamo se u centar i odlazimo na večeru u restoran u sklopu jednog hotelčića (zapravo prizemnice sa sobama oko zajedničkog dvorišta). Između nekoliko na terasi postavljenih stolova i ulice, žubori uređeni potok (teče u kanalu). Ugodno je osvježilo pa guštamo večeru, a nakon večere i odlične koktele "pisco sour" (koktel se radi od pisca, likera dobivenog od grožđa, i limete). Ovaj je osvježavajući koktel vrlo popularan u Čileu i Peruu, i obje ga zemlje svojataju. Pa smo si mi tako oboje naručili po jednog "čileanskog" i jednog "peruanskog"... Nakon koktela nalazimo jednu malu trgovinu, gdje kupujemo piće za odnijeti u hotel. Ni iz ove nas trgovinice ne puštaju dok nam nisu napisali račun. U Čileu se na ove stvari jako pazi. Kako naš hotelčić ima nekakav mikro-bazen s nekoliko ugodnih ležaljki oko njega, tu se smještamo i ispijamo piće. Zahladilo je, pa smo u majicama.

Slijedeća stranica
Argentina, Čile, Brazil, Urugvaj: San Pedro de Atacama