|
Makedonija, Grčka, Albanija, Crna Gora
|
||||||||||||||||
Meteora - Zapadna GrčkaOdmah izjutra idemo autom ulicom gdje smo sinoć vidjeli strelicu za Samuilovu tvrđavu. Prolazimo kroz ulaz na vanjskom obrambenom zidu i stajemo odšetati do obližnje crkvice, odakle se pruža odličan pogled da Ohridsko jezero. Dan je lijep i sunčan, ni traga jučerašnjoj kiši. Idemo dalje do samog vrha brda, no u tvrđavu ne možemo – redi tek od 9 sati, a nama se ne čeka dotad. Spuštamo se i idemo na kavu. Sporog konobara jedva nekako prizivam. Nakon kave pakiramo se i krećemo put Grčke. Vozimo se preko brežuljaka te kroz ruralna makedonska mjesta. Većina putokaza je u dosta žalosnom stanju. Iako smo smjerali doći do Bitole preko Prespanskog jezera, fulali smo (neku sporednu) cestu i po glavnoj cesti došli do Bitole. Tu nam se više nije dalo vraćati nazad pa smo natankali auto (benzin je u Grčkoj vrlo skup) i krenuli prema graničnom prijelazu. U Bitoli smo jedva pronašli kuda ići za Grčku jer je smjer Grčke označen kao da se radi o kakvom beznačajnom gradskom kvartu, a ne o susjednoj državi. Po izlasku iz grada vozimo se kroz polja suncokreta i stižemo na granični prijelaz. Makedonsku stranu prolazimo bez problema, no na Grčkoj strani nikoga. Skužili smo da smo na novom graničnom prijelazu koji još nije u pogonu, a stari je stotinjak metara nakon ovoga. Na prvoj kućici nikoga pa krenem lagano prema drugoj, kad iz prve grakne policajac "Mister, stop!". Damo mu dokumente, lista ih on napred-natrag i povikne "kade!". I ponovi on to, a ja gledam u njega i mislim si šta hoće. Tek kad je na engleskom pitao kamo ćemo skužim da je ono prije bilo pitanje na makedonskom kuda idemo. I to onako s malo povišenim glasom, ko da zove babu na susjednom brdu. Odgovorio sam mu prvo što mi je palo na pamet – šta ga uostalom briga kamo idemo... Nakon ljubaznih Srba i Makedonaca trebat će nam malo vremena da se priviknemo na malo manje ljubazne Grke. U Nikiju, mjestu s grčke strane granice, uzaludno na benzinskim stanicama (ako se dva agregata u križ i mikro-poslovnica uopće može zvati benzinskom stanicom) pokušavamo kupiti autokartu Grčke. Nema šanse! Malo sam zbunjen s ovim novonastalim problemom pa pitam ljude za smjer, prisjećajući se iz glave nekih gradova koji bi nam trebali biti na putu. Naposlijetku se uspijevamo dovući do autoputa za grad Ioanninu, na sjeverozapadu Grčke. Ponadao sam se da će na autocesti biti velikih benzinskih stanica, ali – šipak! Na ovoj novoj autocesti nema apsolutno ničega, osim tabli koje svakih par kilometara podsjećaju da je EU (su)financirala gradnju pojedine dionice s 50, 100, 500 (!) milijuna eura. Blago Grcima, kad drugi plaćaju ne treba ti ni naplata cestarine (korištenje autoceste je besplatno). Na jednom mjestu silazimo s autoceste i uspijevamo naći poveću Shell-ovu benzinsku stanicu, gdje prodaju i autokarte. Kupujemo kartu i idemo na ručak u restoran u sklopu benzinske. Otvaramo kartu, lociramo gdje smo i kako doći do Kalabake, mjesta podno poznatih Meteora, grupe samostana na visokim klisurama. Tankamo još benzina, u Grčkoj je i do 50% skuplji nego u Hrvatskoj! Autocesta je puna tunela, jedan čak ide nizbrdo do jedne točke i potom uzbrdo. Takav tunel dosad nismo vidjeli! Silazimo s autoceste i zavojitom cestom vozimo preko brojnih brda prema Kalabaki. Cesta je dosta teška za vožnju, zbog nepredvidivih ulegnuća i grba još teža od makedonskih. Nakon sat i po vožnje stižemo pred Kalabaku. Prizor je fenomenalan - brojne klisure s manastirima. Vozimo su uzbrdo do Velikog Meteorona – najvećeg manastira u Meteorama. Prelazimo "most" do klisure, prolazimo kroz uski prolaz uklesan u stijeni i stepenicama na rubu klisure penjemo se do ulaza. Za žene imaju spremne marame za prekrivanje (ovo mjesto ipak nije samo turistička destinacija već i funkcionalni manastir). Švrljamo manastirom i uživamo u pogledu. Kako li se tim svećenicima dalo na takvim mjestima graditi manastire neće mi nikad biti jasno... Po izlasku iz manastira primjećujemo da smo stigli u zadnji čas prije zatvaranja – naime kod prelaska iz Makedonije u Grčku treba pomaknuti sat unaprijed, što smo potpuno smetnuli s uma. Spuštamo se do centra Kalambake na (pre)skupu kavu. Nakon kave idemo do Trikale te planinskom cestom prema Arti i Prevezi, na obali Jonskog mora. Cesta se kroz klanac penje visoko u planine. Pejzaž čine brojne šumom obrasle planine, te mala mjesta po putu. Kako se penjemo sve je više odronjenog kamenja na cesti, pa često vozimo slalom među (ponekad i povećim) kamenjem. Na najvišoj točki puta ulazimo u oblake i asfalt prestaje. Na cesti su veliki komadi kamenja, pa zbunjeno stajemo. Tip i žena šeću pored svog parkiranog auta i tip nam maše. Moramo se maknuti na lijevu stranu ceste jer se na desnoj klisura nadvija nad cestu, a s nje pada kamenje... Tip potvrđuje da smo na pravoj cesti za Artu i da se nakon par stotina metara nastavlja asfaltirana cesta. Vozimo se po makadamu, ambijent izgleda kao iz Gospodara Prstenova. Toliko smo zbunjeni da zaboravljamo opaliti kakvu fotku ovog nevjerojatnog prizora. Nasreću, vrlo brzo izlazimo i na asfalt i iz oblaka. Slijedi duga vožnja planinskom cestom, s dosta odronjenog kamenja svako malo na cesti. Neki komadi kamenja su toliko veliki da bi udarac u njih temeljito rasturio auto. Tu i tamo srećemo stoku sitnog i krupnog zuba dok trčkara po cesti. Prolazimo uz jedno jezerce te obilazimo Artu u smjeru Filippiade. Pola sata kasnije stižemo u Prevezu. Na obali nalazimo restoran gdje jedu samo lokalci i uživamo u (za grčke pojmove) jeftinim suvlakijima (ražnjićima) i grčkoj salati. Nakon večere idemo prošetati centrom mjesta. U luci je vrlo živo, iako ne i gužvovito. Preveza se nalazi na ulazu u veliki zatvoreni zaljev, a s druge strane ulaza nalazi se velika marina Cleopatra. Nakon šetnje nastavljamo vožnju u smjeru sjevera, te negjde iza ponoći nalazimo sobu za 40€ u jednom motelu na benzinskoj stanici blizu Platarije, desetak kilometara prije Igoumenitse. Iako se motel nalazi na prometnoj cesti, soba gleda na morsku stranu pa spavamo u tišini.
|
||||||||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |