Hercegnovi

Nakon buđenja po prvi put vidimo grad u koji smo došli - tipičan albanski neatraktivni grad u kojem se gradi na sve strane. Spuštamo se u predvorje hotela na kavu, zatim plaćamo račun i odlazimo vozeći u smjeru u kojem nas je uputio recepcioner (pitali smo da nam pokaže smjer Drača). Uskoro izlazimo iz grada. Stajemo u jednom mjestu povrh kojeg vidimo na brdu veliku staru tvrđavu. Kako nema nikakvog znaka koji bi nas uputio do tvrđave, pokušavamo na slijepo doć do nje, no zapinjemo u gradskoj gužvi pa odustajemo i vraćamo se na glavnu cestu.

Za sat vremena stižemo do Drača (Durrës), najvećeg albanskom grada na moru. Silazimo s glavne ceste i vozimo po glavnoj gradskoj ulici. Nalazimo trgovinu i kupujemo nešto za pojesti. Ovu ulicu red zgradurina dijeli od morske obale, pa parkiramo auto uz more i sa sendvičem u ruci odlazimo prošetati plažom. Plaža je velika ali nije od finog pijeska već je više muljevita - dakle, za naš pojam nimalo atraktivna. Kako je Drač velika luka, pred obalom su usidreni brojni teretni brodovi. Sunce prži pa se brzo sklanjamo u hlad.

Nakon klope izlazimo iz grada (uz neizostavnu pomoć lokalaca) i vozimo brzom cestom prema Skadru. Cesta se sastoji od dvije trake u svakom smjeru, s ograničenjem brzine od 90 km/h (usporedbe radi, u gradovima je brzina ograničena na samo 40 km/h), no na cesti ima svačega: kombija zaustavljenih na desnoj traci dok krcaju putnike, zaprežnih kola, motora koji uz rub ceste voze u suprotnom smjeru i još kojekakvih živih i neživih smetala, pa je u vožnji nužan neprekidan oprez.. Cesta vodi kroz ravnicu; svako malo prolazimo pored policijskih kontrola, neke od kojih mjere brzinu radarom. Stižemo u Skadar (Shköder) i parkiramo se u centru. Krećemo u potragu za restoranom ali osim fast-food-ova nalazimo tek jadan zatvoreni restoran. Odustajemo od potrage, ručat ćemo preostale sendviče.

Nastavljamo cestom prema graničnom prijelazi Hani i Hotit. Cesta je prava katastrofa, pa vozimo vrlo polako (dakle manje od 40 km/h!). U mjestu Koplik skrećemo prema nacionalnom parku Theth. Vozimo po novoj cesti, povremeno prolazeći kroz mala naselja i sve više ulazeći u klanac visokih albanskih planina. Nakon 40-ak km cesta naglo prestaje i prelazimo na makadam. Vrlo loš makadam. Pokušavamo stići još malo dalje autom, no ovo je cesta za džipove, pa odlučujemo stati. Nastavljamo hodati cestom još pola sata. Panorama je prekrasna - visoke planine, ali sve u zelenilu. Nešto kao da je neko posadio šumu na Velebit (zapravo, planine u Albaniji idu još nekih 1000 metara više). Cesta za Theth ide u daljinu te se serpentinama penje na planinu da bi se spustila u nizinu s druge strane vrhova. To nam je predaleko pa sjedamo na poveći kamen i uživamo u krajoliku. Po makadamu prolijeće stari bijeli Mercedes, bez puno obzira na svoj ovjes i gume. Mi ćemo naše ipak poštedjeti, pa se vraćamo u auto i vozimo natrag.

Još malo vožnje uz Skadarsko jezero (tek smo mu se sad približili) i stižemo na albansko-crnogorsku granicu. Na albanskoj strani čunjevi priječe put pa idem do kućice vidjet ima li koga. "Čekaj, čekaj!", viče carinik koji lijeno sjedi na drugoj (ulaznoj) strani graničnog prijelaza. I tako se ja vraćam u auto i odmaramo dok se napokon nije pojavio carinik. Prolazimo i crnogorsku stranu granice i u Crnoj Gori smo. Vozimo lošom cestom sve do Tuzija, mjesta s poznatim restoranom. Kako je još rano za večeru, vozimo dalje, stajemo na mostu iznad rječice koja teče u nečemu što liči na procjep nastao tektonskim aktivnostima. Zaobilazimo Podgoricu, prolazimo crnogorskom stranom Skadarskog jezera, te prelazimo preko planine prema Petrovcu na moru. Počela je sitna kišica. Vozimo se uz more, gužve nema. S ceste se spuštamo na plažu Drobni pijesak. Kako je cesta do same plaže zatvorena, spuštamo se do nje kamenim stepenicama, pazeći da se ne poskliznemo. Na plaži nema apsolutno nikoga. Unatoč kiši, i zrak i more su topli, pa uživamo u kupanju. Iako se plaža zove Drobni pijesak, pijeska ima samo u moru, i to na dubini. Ostalo je šljunak i kamen.

Nakon kupanja prolazimo kroz Budvu i odlazimo do plaže Jaz. Već se smračilo i malo je zahladilo. Nije nam do kupanja, samo smo htjeli vidjeti ovu veliku i poznatu pješčanu plažu. Putujemo dalje i kratko stajemo u obilasku Kotora. Gužva na parkingu je velika, moramo čekati da se oslobodi mjesto da bi se mogli parkirati. Nakon kraće šetnje starim gradom nastavljamo vožnju uz sjevernu obalu Boke Kotorske. Stajemo večerati u jednom restoranu uz samo more. Restoran je jako lijepo uređen, klopa je dobra, ali su i cijene nešto više nego inače. Oko 22 sata stižemo u Herceg Novi, gdje nalazimo apartman za 25€ u kući na glavnom cesti. Apartman je okrenut na suprotnu stranu od ceste pa je u njemu tiho. Nakon tuširanja spuštamo se do obale, na šetnicu krcatu kafićima, kioscima što prodaju suvenire i sličnim turističkim sadržajima. U jednom ovećem kafiću živa muzika tipa "otišo si, sarmu probo nisi..." zabavlja posljednje ovosezonske goste iz Srbije (koji čine većinu turista u Crnoj Gori). Ostajemo na piću u jednom drugom, malo mirnijem kafiću, te se kasnije vraćamo u apartman.