Kos

Ujutro pred balkonom naše sobe pod palmom pase krava. Neobičan ambijent za dobro jutro. Naš treći i zadnji dan na Kosu provest ćemo u gradu Kosu i u njegovoj blizini jer auto moramo vratiti a brod nam kreće tek u 23 sata. I tako mi stižemo u agenciju u kojoj smo unajmili auto, kad ono teta u agenciji sva ljuta na nas. I sad nama nije jasno, poštivali smo ovo imbecilno pravilo da auto moramo vratiti odmah ujutro i šta sad?! E, kaže ona, ako auto uzimate na dva dana, morate ga vratiti već drugi dan navečer! Dakle, platiš dva dana, dobiješ dan i pol! Lagano smo joj platili naša dva dana pa neka se ona pjeni koliko hoće! I za inat nismo karte za brod kupili kod nje nego u jednoj drugoj agenciji. S ruksacima na leđima krenuli smo malo obići grad Kos i vidjeti "Hipokratovo stablo", platanu pod kojom je dotični liječnik navodno podučavao svoje učenike. Od platane nije puno ostalo, sva je šuplja i ovih par suhih grana koje se još drže, stoje samo zato jer ih pridržava metalna konstrukcija bez koje bi se cijelo stablo urušilo u tren oka.

Odšetali smo do sjeverne strane grada, gdje počinje velika i neatraktivna plaža preplavljena suncobranima i ležaljkama, gotovo prazna. Odabiremo ležaljke koje nam se čine najudobnije i plaćamo 2 € po ležaljci jer ćemo na plaži provesti ostatak dana čekajući brod. Tako smo i učinili. Budući da je trebalo čuvati stvari, na ručak smo otišli odvojeno. Uz plažu se nalazi gomila brzih i manje brzih restorana, uglavnom svaki restoran na plaži ima i svoje ležaljke. Ponuda je sva nekakva "fish and chips", ne baš primamljivo. Restoran koji odabirem pokazat će se moj najlošiji odabir restorana u Grčkoj. Prevara ide kako slijedi: naručiš grčku salatu za 3,5 € i onda te tip pita hoćeš li majonezu. I kažeš - šta-ja-znam - da hoćeš, nek se nađe. E ali grčka salata s majonezom je zapravo nekakva XY salata koja se prodaje za 4,5 €. A to ćeš saznati tek kad dođe račun! Naravno da nisam platio, ali sam se krvnički posvađao s vražjim lopovom. Na sreću to mi je bilo jedino loše iskustvo u restoranima tijekom cijelog puta. Nakon dana na plaži našli smo jednu obiteljsku tavernu gdje smo pak jeli izvrsno i na kraju još i dobili kavu "na račun kuće"!

Blue Lines trajekt

Malo prije 23 sata pristao je brod kompanije "Blue Lines". Na krmi ima postavljen veliki displej s nazivima odredišta, na grčkom i engleskom. Među inima i Mykonos. Brod je bio tek godinu dana star i iznutra opremljen kao veliki ploveći hotel. Jedina mu je mana bila što, kako smo se do Mykonosa vozili samo 4 sata, nismo uzeli kabinu (koja bi nas došla dobrih stotinjak €) a prostor na brodu je bio tako koncipiran da nije bilo mjesta za spavanje na podu, dok su fotelje bile jako neugodne za spavanje. I tako smo se u tih par sati polomili pokušavajući bar na kratko sklopiti oči. Bilo mi je drago vidjeti na jednom mjestu na brodu ekran s kompjuterski iscrtavanim GPS položajem broda, obala i luka te svim parametrima kretanja broda. Dobra ideja za zabaviti putnike, barem one koje plovidba zanima. Krstareća brzina: 20 čvorova.

Na Mykonos smo stigli u 3 ujutro. Nit smo znali gdje smo, nit smo znali kako se zovemo (bili smo zapravo u novom pristaništu za trajekte, nekoliko kilometara od Mykonosa). Dočekali su nas mama i kćer - iznajmljivači soba. Uhvatili su nas dvoje i još neke Amere i odveli nas autom (u 3 ujutro nismo imali namjeru ići okolo tražiti sobu). Njihova se kuća nalazila negdje između pristaništa i centra Mykonosa. Soba je bila koma, kreveti ko da su slonovi na njima spavali. Umorni kakvi smo bili nekako smo zaspali.