Amorgos

Spakirali smo ruksake i spremili se za današnji odlazak na Naxos. Naxos je odmah tu s istočne strane Parosa, a s Naxosa se nadamo nastaviti za Amorgos, otok koji se zbog relativno loše prometne povezanosti s ostalim otocima u Kikladama nalazi van uobičajene turističke rute. Po iskrcaju na Naxos stali su nas opsjedati uobičajeni hvatači-iznajmljivači, no ostavili su nas na miru kad smo im rekli da ne ostajemo na Naxosu već idemo dalje. U tom momentu zapravo nismo mislili odmah ići dalje, ali kad smo utvrdili da za par sati kreće brod za Amorgos odmah smo kupili karte.

Vrijeme koje smo imali do polaska broda iskoristili smo kupajući se blizu luke, na dijelu obale nasipom zaštićenim od valova, a opet odvojenim od luke i gdje more djeluje dosta čisto. Mi smo se kupali (voda ovdje nije bila tako hladna kao na Parosu), a 300 metara od nas pristajali su ogromni putnički brodovi (i Naxos je prometno dobro povezan otok). Čudan je to osjećaj gurnuti glavu pod vodu i slušati brujanje snažnih dizel-motora brodova koji pristaju i odlaze iz luke. Odmah malo ponad mjesta na kojem smo se kupali nalazi se simbol Naxosa, Apolonov hram. Bolje rečeno, ono malo što je od negdašnjeg hrama ostalo - kameni okvir jednih vrata (vrata nema, samo je okvir tu)!

Malo prije 15h bili smo na našem brodu kompanije "Skopelitis Express". Nakon svih mrcina od brodova s kojima smo se zadnjih dana vozili ovo je bio mali, vrlo mali trajekt koji je uskoro kretao na 6-satnu vožnju do Amorgosa. Kad je vrijeme loše ovaj brod ne vozi. Ovakav mali ipak ne može podnijeti velike valove. Zato i nema puno turista na Amorgosu. Dugi nas je put vodio preko grupe otoka znanih kao Male Kiklade. Brod je stao na otocima Iraklia, Shinusa i Ano Kufonisi, redom pravim malim draguljima od otoka. Na Kufonisiju smo vidjeli, dok smo prolazili uz njega, mnogobrojne male pješčane plaže koje jednostavno mame da se na njih dođe. No nažalost to neće biti ovaj puta. Na Kufonisiju se ukrcala ekipa od dva škotska para i sve su nam najljepše ispričali o Malim Kikladama, na kojima su proveli nekoliko dana. I oni poput nas putuju od otoka do otoka i na svakom ostaju po dan-dva. Već je bio pao mrak kad smo se približili jednoj od dvije luke u koje ćemo pristati na Amorgosu, Egialiju. Nakon odlaska iz Egialija vozili smo se uz mračnu obalu Amorgosa da bih u jednom trenutku primijetio da se približavamo nekom plićaku. Kako je brodska rasvjeta djelomično osvjetljavala i more oko broda, počelo se jasno vidjeti morsko dno koje je postajalo sve pliće i pliće - već smo bili na nekoliko metara dubine! Odjednom je kapetan izašao na palubu i jakom ručnom lampom osvijetlio obalu Amorgosa, kojoj smo bili vrlo blizu. Ubrzo zatim dubina se počela povećavati a svjetlozeleno dno je opet postalo mračno i crno. Bili smo upravo prošli između Amorgosa i malog otoka Nikuria čija jedna obala gotovo da dotiče Amorgos. Pličina kojom smo prošli je more pred Agia Pavlosom, jednom od najljepših plaža na Amorgosu (na slikama izgleda poput Zlatnog Rata na Braču, samo manja).

Amorgos - Katapola

Nakon još dvadesetak minuta plovidbe ušli smo u razvedeni zaljev mjesta Katapola, našeg odredišta. Bilo je već 21h i nakon dugog ljuljanja na valovima jedva smo čekali da ponovno kročimo na čvrsto tlo. Katapola je jako malo mjesto, ali rašireno po širokom zaljevu. U luci nas je dočekalo par hvatača koje smo isprva ignorirali. Ja sam ostao čuvati ruksake a Željka je pošla pogledati šta se nudi od smještaja. Odlučila se ipak za ponudu jedne hvatačice: apartman u uvali, 500 metara od luke. Ubrzo je stigao vlasnik apartmana s autom, ukrcali smo stvari i odvezli se do kuće s desetak apartmana. Nikos, vlasnik, stanuje dole u prizemlju. Kuća je bila lijepo uređena a apartman sasvim OK. Na ulazu smo vidjeli i vozni red lokalnih autobusa, upravo ono što nam je trebalo za obilazak otoka. Navečer smo našli jednu trgovinu "bez radnog vremena" (bilo je već dobro iza 22h) i kupili si nešto za pojesti. Princip rada mnogih malih trgovina je isti - jedan stari čiča umjesto da sjedi doma navečer i gleda televiziju to isto radi u trgovini. Kad neki kupac dođe, posluži ga i nastavi s gledanjem televizije. Ako mu se ne da buljiti u TV onda se sjedne pred trgovinu i promatra prolaznike. Ako mu se pak ni to ne da zatvori trgovinu i ode doma spavati.