Santorini

Nekih pola sata prije pristajanja izašli smo na palubu da promatramo približavanje otoku i panoramu koja se pruža.

Santorini (ili Thira, kako se službeno zove) je otok u obliku slova "C" čiju "lagunu" s druge strane djelomično zatvara puno manja Thirasia, a u centru lagune se nalaze vulkanski aktivni otočići Nea i Palia Kameni. Obala Santorinija s unutrašnje strane lagune je visoka i strma i pogled na nju s palube je spektakularan. Ovakav izgled Santorini duguje velikoj vulkanskoj erupciji koja se jednom davno zbila i usput uništila minoansku civilizaciju na Kreti.

Santorini - Fira

Glavno mjesto otoka je Fira i nalazi se na rubu kaldere (tako se zove ova strma obala Santorinija). Svjetla Fire jasno vidimo s broda koji uskoro pristaje u Athinios, luku podno kaldere. 5 je sati i još je mračno. U luci se ukrcavamo na nekakav mali devastirani bus koji se zatim stao verati serpentinastom cestom do vrha kaldere. Za desetak minuta stižemo u nekoliko kilometara udaljenu Firu. Već na ulazu u mjesto masa svjetlećih i svježe ofarbanih hotela najavljuje da Santorini baš i nije jako jeftino mjesto. Iskrcavamo se na prvoj *pravoj* autobusnoj stanici nakon odlaska iz Herakliona. Fino neko mjesto taj Santorini! No malo je manje bio fin neki tip koji je plazio za nama i davio nas sa svojim apartmanom (da, hvatači rade i noću!). S ruksacima na leđima krenuli smo se prošetati još spavajućim gradom. Nabasali smo na ortodoksnu katedralu, bijelu zgradu sa svijetlo-plavim krovom, tako često viđenu na raznoraznim "slikama iz Grčke". Stigli smo i do kaldere, načičkane kafićima i restoranima (ipak je odavde najbolji pogled). Ulice su uske, vijugave i bez prometa (pješačka zona). Odjednom začujemo "klop-klop" i ispred nas se, verući se po strmoj ulici, pojavi magarac. A iza njega još jedan. I nose smeće. Kako po centru mjesta nikakav promet doslovce nije moguć, smeće se odnosi magarcima. Magarci su prošli pored nas ostavljajući iza sebe lagano zasranu ulicu. Ovaj nam se "miris Fire" nije baš dopao pa smo se udaljili od kaldere prema mjestu gdje smo vidjeli grupu malo manje elitnih kafića i fast-food restorančića od kojih su neki upravo otvarali. Sjeli smo u jedan od njih i naručili dvije velike kave čekajući da dan napokon svane. Pored nas su se pojavili nekakvi mladi kosooki turisti koji su u dva restorančića doslovce pol sata ispitivali vlasnike da bi saznali gdje će platiti euro manje. Onda su u jednom od njih kupili hamburger a u drugome nekakav topli napitak i to svi zajedno "doručkovali". Dok su ovi još žvakali jedan od vlasnika se naljutio što kupuju hamburger u susjednom restoranu a jedu u njegovome i potjerao ih iz svog restorana. Uskoro je došao onaj gnjavator koja nam je htio uvaliti svoj super-apartman i sjeo malo podalje od nas pričajući s vlasnikom restorana. Nas više nije davio.

Kad se napokon razdanilo krenuli smo u lov na smještaj i prijevoz. Na naše veliko razočaranje brojni iznajmljivači automobila su bili ili zatvoreni ili su imali nekakve natpise na vratima agencija tipa "nazovi na mobitel…". Našli smo jednu otvorenu agenciju gdje nam je ponuđen nekakav bijedni rastureni Fiat 600 za 30€ na dan. Za tu lovu smo na Kreti imali našeg novog Punta. Ali k vragu, na Santoriniju smo, tu se ipak turistima duboko zavlači u novčanik! I još sam povrh svega morao ostaviti vozačku do povratka auta! Kako nismo imali izbora pristali smo i na to.

Uskoro zatim Željka je našla jedan OK apartman za dva dana. Jedino smo malo muku mučili s parkingom, jer kako je ova kuća bila vrlo blizu centru tako je i broj parkiranih vozila bio popriličan. Kako smo se približili krevetu tako smo se srušili na njega i zaspali. Da bi ponovno došli svijesti sat-dva kasnije kad je proradio instinkt za traženje plaže. Spustili smo se iz Fire na istočnu obalu Santorinija (koja je uglavnom niska i pristupačna) da Monolithosa, samo da bi ustvrdili da nas lokalne plaže nimalo ne privlače. Napravili smo krug oko aerodroma i spustili se do Kamarija, mjesta za turiste koji hoće vidjeti Santorini ali nemaju baš para za smještaj u skupoj Firi. Ovdje smo se napokon uspjeli okupati.

Kako je dan još bio pred nama vratili smo se na "glavnu" cestu i zaputili na jugozapad otoka, na Crvenu plažu. Autom se dolazi do male crkvice uz obalu, odakle treba još desetak minuta opreznog hopsanja po kozjoj stazici da bi se stiglo do plaže pod visokim crvenkastim stijenama. Nakon dvjestotinjak metara crvenkastih stijena nalaze se zelenkaste stijene, pa žućkaste… Sve dugine boje. U vodi ima dosta kamenja i plaža nije baš tipična pješčana. Plaža osrednja ali ambijent interesantan.

Santorini - Oia

Sad nam je već pomalo dosta plaža pa se vraćamo u apartman i spremamo za večernji odlazak u mjesto Oia ([ia]) na krajnjem sjeverozapadu otoka. Do ovog drugog po veličini mjesta na otoku vodi cesta povrh same kaldere (mjestimice se može i stati za dobar pogled). Uz cestu postoji i pješačka staza koja ide između ceste i kaldere od Fire sve do Oie. Oia je mjesto poput Fire, na vrhu kaldere. Cesta prolazi dijelom Oie udaljenijem od kaldere i vodi do malog mjesta Amoudi koje je zapravo luka Oie. U luci se nalazi nekoliko taverni, u jednoj od kojih smo večerali uz pogled na obližnju Thirasiju.

Nakon večere smo se vratili do Oie, jer je po našoj knjizi-vodiču odatle prekrasan zalazak sunca nad morem. Od zalaska je ispala prava komedija - u dijelu Oie odakle se zalazak najbolje promatra pojavio se valjda svaki turista koji je trenutno boravio u Oii (skupa sa svojim fotoaparatom ili kamerom) i sve je skupa ličilo na gomilu kretena koji gledaju i slikaju jedan, doduše lijepi (ipak smo dosta visoko iznad more), ali ne baš spektakularan zalazak sunca. Sunce je zašlo i kreteni su se razišli. Krenuli smo šetati Oiom kroz koju svom dužinom prolazi ulica omeđena malim ali vidljivo skupim hotelima, skupim restoranima i skupim kafićima. No u do kasna otvorenim trgovinama može se kupiti kakva limenka koja se onda popije negdje uz kalderu gdje se nađe malo mjesta za sjesti i odakle je dobar pogled. Ova je centralna ulica stvarno duga i prošetati njome u oba smjera traži nešto vremena. Kojega imamo na pretek, pogotovo na ovom otoku na kojem u listopadu ponovno šećemo noću u kratkim rukavima…