Ios

Pakiramo se nakon buđenja i odlazimo na autobusnu stanicu gdje sa zadovoljstvom ustanovljavamo da lokalni autobus koji će nas odvesti natrag u luku poštuje vozni red. Jer ne bi bilo zgodno da zakasnimo na brod za Ios.

Ios je otok na pola puta između Naxosa i Santorinija, otok za ljetnu feštu mladih i veselih Europljana (stižemo!). Ako nekoga zanima, tu je i Homerov grob (?). U dubokom zaljevu smješten je Ormos, mjesto u koje pristaje brod. Neugledno ali sasvim ugodno mjesto je zapravo tek malo više od luke 2 km udaljenog glavnog mjesta Hore. U Ormosu smo našli smještaj - dobili smo sobu s 5 naguranih kreveta što dosta govori o party-karakteru uobičajenih ljetnih gostiju ovog otoka.

Ios - plaža Milopotas

Kako su nam iznajmljivači autiju bili malo skupi odlučili smo javnim prijevozom na plažu. Ali avaj, van sezone bus ne vozi do plaže, već samo do Hore odakle moramo pješke još kilometar dalje. Vozač koji nas je iskrcao u Hori objasnio nam je gdje možemo naći prečicu za doći do plaže. Slijedili smo njegov savjet i nakon četvrt sata hoda stigli do druge uvale, velike i otvorene, s prekrasnom plažom Milopotas. Ovo je otprilike kilometar dugačka i 50-ak metara široka plaža s *žutim* pijeskom. Žutim, još žućim od Xerokambosa. Samo za nas (i još ponekog izgubljenog turistu). S velikim valovima što su se razbijali o pijesak glavna nam je zanimacija bila skakanje na valove. I držalo nas je tako satima. Kad smo se (napokon) zasitili plaže otišli smo do snack-bara s druge strane ceste. Mjesto je po uređenosti djelovalo dosta *cool* s ugodnim stolicama ali su ambijent kvarili stolovi na kojima su još stajali ostaci hrane prethodnih gostiju, iako je u trenutku našeg dolaska još samo jedan stol bio zauzet. Pogled na cjenik je bio šokirajući - cijene su bile dvostruko više od uobičajenih. No bili smo gladni a u blizini nismo vidjeli nikakvu alternativu za prehranu - samo zatvorene hotele i apartmane. Čekali smo i čekali a konobar nikako da se pojavi. Ovi drugi gosti su mahnito mahali konobaru (koji se s vremena na vrijeme pojavljivao iza šanka) da im dođe naplatiti ali bi ovaj samo odmahnuo rukom s gestom koja kaže "čekaj malo, kud ti se žuri". Kad nam je više dojadilo čekati otišli smo skroz do kraja plaže u smjeru Hore i tamo našli nekakav nimalo grčki "fish and chips" restoran. Hrana napokon.

Upili smo još malo sunca na plaži i krenuli polako nazad prema Hori. Hora je mjesto načičkano bijelim (a kakve bi druge boje bile u Grčkoj) kamenim kućicama podno i na brdu, na čijem se vrhu nalazi nekoliko osvijetljenih crkvica. Krenuli smo se uspeti do one najviše. Nakon što smo par puta promašili ulicu koja vodi do crkve, uspeli smo se do nje da bi uz pivu (koju svaki pravi turista uvijek ima pri sebi) promatrali zalazak sunca nad morem. Sunce je zašlo a mi smo sišli i u mjestu pronašli pizzeriju-restoran gdje smo bili jedini gosti u prostranoj sali na katu i s pogledom na obližnje krovove. U Ormos smo se vratili pješke i to ne po vijugavoj cesti već po betoniranom pješačkom putu-prečici koji za desetak minuta vodi iz Hore do luke.