Kreta (Hania, Elafonisi, Paleohora)

Kreta - Hania

Sat je zvonio u 5 ujutro kako bi nam ostalo nešto vremena za popiti (rano)jutarnju kavu prije iskrcavanja na Kreti. Brojni "economy" putnici još su spavali na tapeciranom podu zajedničkih prostorija, ležali su gdje god se moglo leći. Iskrcali smo se u Haniji, ili bolje rečeno u luci desetak kilometara od nje, Sudi. Ubrzo smo pronašli nekakav truli lokalni bus čija nas je šoferica (s cigaretom u ustima) obećala odvesti do grada. U busu je bilo nešto Šipaca i nekakva stara baba Ruskinja, koja je, kako smo shvatili, izgubila neku prtljagu na brodu, te je jedna Grkinja u busu tražila od šoferice busa da bus čeka dok baba ide nazad na brod po stvari, dok se neki drugi Grk pobunio i počeo urlati na ovu prvu Grkinju. Što je točno urlao ne znam, ali je smisao očito bio "Do vraga i s tom babom, hoću da napokon krenemo!" Balkane moj, dobro mi stoj! I krenuli smo. Vani je zorilo, a mi smo pičili za centar grada. U gradu smo htjeli unajmiti auto i provoziti se do istoka otoka (Hania je na zapadu) te od tamo brodom dalje. Poneke noćobdije su još sjedile u lokalima u luci, u lokalima koji valjda nikad ni ne zatvaraju. Unatoč jutarnjim satima bilo je sasvim toplo. Nakon male šetnje i ranojutarnjeg gableca potražili smo Avis rent-a-car gdje smo bili unaprijed rezervirali auto. No ostaviti auto na drugom kraju otoka su nam htjeli masno naplatiti, što nije bilo vidljivo na njihovoj web-stranici. Sve u svemu, bili su preskupi za ono što su nudili, te smo odlučili potražiti sreću kod nekog od brojnih lokalnih rent-a-mešetara.

A kod njih prava tržnica! "Special price", "no extra" ovo-ono, šareni natpisi, ali kad pitaš direktno za konkretnu cijenu onda reklamni listić gubi svaki smisao. U jednoj agenciji su neki Švedi ispred nas morali ostaviti putovnicu kao garanciju da će vratiti auto! Kako je to za nas bilo ipak malo previše, tražili smo dalje i našli nekakav rastureni Matiz (rasturen je gotovo sinonim za rent-a-car u Grčkoj) za 130 € za tri dana. I s tim da smo ga morali vratiti u Haniji, a ne na drugom kraju otoka kako smo planirali. Male agencije jednostavno nemaju ispostave svuda po otoku. No dobro, rekosmo, po povratku auta ćemo busom prokrstariti otok i nastaviti dalje s Krete.

Krenemo mi tako s našom olupinom, izađemo iz grada i odvezemo se na krajnji sjeverozapad otoka, u Kastelli-Kissamos, mjesto s dva imena koje se prvo zvalo Kissamos pa su ga zatim preimenovali u Kastelli (ili obrnuto?), a kako ljudi nisu prihvatili novo ime nego su koristili staro te se stvarala zbrka kod turista, vratili staro i sada se koriste oba imena zajedno u novoskrojenoj složenici. Kastelli-Kissamos je mjesto bez interesa za turistu, mi smo tek odlučili tamo nešto pojesti prije nego li nastavimo put dalje. Odabrali smo jednu obiteljsku tavernu da bi, kako knjige-vodiči preporučaju, pobjegli od turističkih restorana i dobro jeli. A šipak smo dobro jeli! Naručili smo i dobili neke lokalne "specijalitete", janjetinu i punjene rajčice. Janjetine ni za oglodati a rajčice masne i nejestive. Toliko o obiteljskim tavernama.

Nastavili smo put ka Elafonisiju, plaži i otočiću na krajnjem jugozapadu Krete. Po putu smo stali u nekom caffe-u koji nam se dopao jer je imao vrlo udobne slamnate fotelje pod velikim suncobranima. Tu smo ubili dva frapea i jedan jogurt s medom, grčki specijalitet koji se jede za desert. Toliko zasitan da su potrebne dvije osobe da ga savladaju! Na kraju, kad smo zatražili račun, donio nam konobar nekakve kriške jabuka s cimetom i dvije male čašice rakije uz "if you like...". Iako mi se odmah kosa nakostriješila na glavi, jer sam pomislio da će nas, jadne turiste, oderati tako što će nam to ekstra naplatiti, rakija je u dijelovima Grčke koji ne boluju kronično od turizma uobičajena stvar koju gost dobije na kraju objeda. I to ne zato da bi lakše podnio račun, jer cijene hrane su u Grčkoj, osim u Ateni i nekim turističkim centrima, umjerene. Jede se za 10-15 €. I to uglavnom dobro (Kastelli-Kissamos je bila iznimka od pravila).

Elafonisi

Krivudava brdska cestica izbila je na more kod Moni (=manastir) Hrysoskalitissas-a, te nas uskoro dovela do Elafonisija, jedne od najljepših kretskih plaža, na kojoj je pijesak fin i beskrajan, a turistička sezona odavno iza nas, sudeći po uglavnom praznim ležaljkama. S ove se plaže može pješke odšetati kroz more do susjednog, stotinjak metara udaljenog otočića. Dno je pješčano a dubina ne prelazi jedan metar. I otok je pretežno pješčan, s brojnim mjestima gdje se može zavaliti na ručnik i uživati u tirkiznoj boji mora. Uz dvije sveprisutne grčke mane: hlada ni za lijek i jak vjetar koji izgleda da nikada ne staje. Vjetar u početku djeluje prijatno osvježavajuće ali od njegove snage vrlo brzo zaboli glava. Ostali smo na plaži do kasno popodne, kad smo osjetili glad. A i smještaj bi nam dobro došao budući da još nismo imali pojma gdje ćemo prenoćiti.

Paleohora

Bit će to u susjednoj Paleohori (=Starigrad), mjestašcu punom života, gdje smo našli sobu za prvu noć na Kreti. Zidovi sobe su svjedočili o brojnim komarcima koji su tu živote ostavili. Nekolicinu smo i sami pobili. Navodno u blizini ima nešto močvarnog tla što privlači ove male i omražene insekte. Sobe/apartmane smo svuda po otocima uglavnom tražili za jednu ili dvije noći, zatim bi išli dalje. Problema imali nismo – nitko se nije bunio što ostajemo kratko, uvijek bi domaćin dao svoju cijenu (20-30 €), a ti uzmi ili ostavi. Tko je ikad probao išta slično na Jadranu gdje domaćice samo što metlom ne tjeraju goste koji se drznu pokušati dobiti smještaj na manje od tjedan (ili u boljem slučaju 3 dana) znat će cijeniti privatni smještaj u Grčkoj. Soba/apartman uglavnom znači uključenu privatnu (apartman) ili zajedničku (soba) kuhinju, te privatnu kupaonicu, eventualno terasu, TV, klimu… A u jednom apartmanu na Jadranu su bili iznenađeni kad sam tražio sapun… U Paleohori smo našli super restoran, terasa sva u zelenilu, usluga prvoklasna, cijene niske, raj na zemlji… Spavali smo samo pod plahtama, noć je bila (pre)topla.