Milos (Sarakiniko)

Već je izjutra puhao jak vjetar koji će nas pratiti cijeli današnji dan. Otišli smo pitati za karte za Atenu za sutradan, samo da bi nam rekli da se ne zna hoće li brodovi uopće ploviti zbog vjetra. Kako su nam objasnili, prognoza je bila za vjetar 8 bofora (ovo je već gadan vjetar), dok katamarani plove do 6, a veliki trajekti do 8-9 bofora. I tako nismo kupili karte.

Otišli smo na plažu Firopotamos koja je danas pod dnevnim suncem pokazala svu svoju ljepotu. No vjetar je bio tako jak da je po izlasku iz vode trebalo trčati u auto. Jer vjetar je dizao pijesak s tla, pijesak koji bi nam se nošen silinom vjetra potom zabadao u tijela poput kakvih igala! Vrlo neobičan i neugodan osjećaj. Nakon kupanja krenuli smo makadamom do rta Kambanes, najsjevernijeg dijela Milosa, odakle smo (samo iz auta) promatrali na pučini more kako se divlje pjeni.

Milos - Sarakiniko

Slijedeća stanica bio je Sarakiniko. Vratili smo se makadamom do mjesta na obali gdje se u dužini od nekoliko kilometara pruža čudesna panorama - glatke bijele stijene vapnenasto-bijele boje, na mnogim mjestima izdubljene pod utjecajem mora. Nešto stvarno unikatno. Ove bijele stijene čine boju mora izrazito zelenkastom.

Milos - plaža Provatas (kad je more mirno)

Kako smo već bili opskrbljeni hranom za ručak nismo se zamarali traženjem restorana već smo otišli na sasvim drugu stranu otoka, na južnu obalu, do velike pješčane uvale Provatas gdje su nas, na žalost, veliki valovi onemogućili u bilo kakvom kupanju. Tri metra prelamajuće bijele pjene je jednostavno bilo previše. Ručali smo na pustoj plaži. Nastavili smo ka jugozapadu otoka cestom koja se uskoro pretvorila u loš makadam, svladavajući po putu brojne brežuljke. Ovdje sela djeluju pomalo izolirano od civilizacije, sve je nekako kao iz prošlog stoljeća. Stigli smo tako i do usamljene male crkvice ponad mora gdje smo se sklonili od vjetra i odmorili prije povratka u Adamas. Već smo dosta daleko odmaknuli po ovom lošem makadamu, ne bi bilo zgodno da nam tu crkne auto ili što slično.

Neuspješno pristajanje na Milosu

A u Adamasu se valovi bijesno razbijaju o lučki mul. Oprezno vozimo u luci jer poneki val zapljusne i na cestu. Probijamo se pored kolone autiju što čekaju brod i stajemo na malom parkingu pored luke. Promatramo iz auta veliki brod koji stiže, baca sidro i pokušava se krmom približiti luci. Krmeni most je već napola spušten, iza njega se naziru putnici koji čekaju na pristajanje i iskrcaj. Ali avaj, vjetar puše takvom silinom da sidro ne drži! Vjetar nosi i brod i bačeno sidro! Brod diže sidro i pravi krug po zaljevu čekajući jenjavanje vjetra. Za pola sata brod se vraća i ponovo se pokušava sidriti. Ne uspijeva mu. Nakon trećeg neuspjelog pokušaja brod se odlazi sidriti s druge strane zaljeve gdje zaštićen od vjetra provodi noć. A mi s tim istim brodom trebamo sutra u Atenu! Ostavljamo luku i odlazimo natrag u Plaku u isti restoran gdje smo i prošlu večer jeli.