Kreta (Vai)

Ujutro je puhao uobičajeni vjetar. Ja sam uz kavu s terase promatrao usidreni tanker a Željka je otišla preko puta ceste na plažu. Za 15 minuta ja sam bio budan a Željka smrznuta. Voda u Sitiji baš i nije nešto topla. Odlučili smo otići potražiti Petra da vidimo može li nam srediti kakav autić. Problem je bio u tome što kod većine iznajmljivača ako se uzme auto na manje od tri dana nema mogućnosti neograničene kilometraže. A to nama ne odgovara jer smo mi u stanju prevaliti puno kilometara na dan. Petar na posao nije došao u 10h kako nam je bio rekao, nego negdje bliže 11h, ali to sve ionako ide pod grčku vremensku fleksibilnost. Kad se napokon pojavio i čuo da hoćemo auto uletio je nekakvu obližnju agenciju koja je toliko mala da ju u sinoćnjoj šetnji nismo uopće bili primijetili, na tečnom grčkom popričao sa šefom agencije (meni je zapravo više zvučalo kao "vikao na" nego "pričao") i sve je bilo dogovoreno - novi Punto s klimom i neograničenom kilometražom za 30 € na dan. Našeg rasturenog Matiza smo bili više plaćali! A nakon njega, Punto je bio pravi mali Mercedes. Napokon u nečemu što liči na auto! Otišli smo u centar Sitije gdje smo otkrili prvoklasne baklave u jednoj "kolačarnicu" (prodaju kolače a nije slastičarnica). Iako mi kolači, a pogotovo masni baš ne leže, ovi su bili bog bogova. I zatim s punim želucem pravac Vai!

Plaža Vai - istok Krete

Vai je plaža za koju Petar baš nije imao riječi pohvale, ali ipak smo ju otišli vidjeti. Putem smo stali u malom i simpatičnom Moni Toplu i zatim produžili do krajnjeg sjeveroistoka Krete, na pješčanu plažu uz koju raste šuma palmi! Krcata u sezoni plaža sigurno puno gubi na svojoj atraktivnosti, ali s rijetkim turistima što izgubljeno bauljaju amo-tamo po pijesku tražeći svoj smisao života plaža je ko stvorena za sve tipično ljetne užitke.

Oko plaže Vai

Ovdje je pijesak definitivno i *pod* vodom, a ne samo van vode kao na Damnoni plaži kod Plakiasa! Uvala je prilično plitka što pogoduje onima koji vole plivati i uvijek moći stati na dno, a opet s jedne strane omeđena hridima oko kojih je ronjenje na dah pravi užitak. Ipak nisam teglio badava svoju masku u ruksaku! Dok je Željka plivala maraton ja sam se uspeo do sasvim ugodnog restorana ponad plaže gdje sam kušao lokalni pasticio (jelo usporedivo s lazanjama) koji je unatoč izraženom turističkom ambijentu mjesta više nego opravdao očekivanja.

U svakodnevnoj komunikaciji s Grcima uvijek je korisno znati par tipičnih "dobar dan - hvala - doviđenja" fraza, jer je izgovor (iako ne i gramatika) grčkoga za hrvatskog govornika izuzetno jednostavan - za razliku od nekog Amera koji će "kalimera" (=dobro jutro) izgovoriti s takvim naglaskom da će se prosječnom Grku koža naježiti, hrvatski govornik može isto izreći prilično korektno. Treba samo paziti da se naglasi pravi slog što je u grčkim riječima uvijek označeno naglaskom (npr. "kaliméra").

Grčko pismo - iako može djelovati kao križanac hijeroglifa i glagoljice, treba samo naučiti vezu između pojedinog grčkog slova i pripadajućeg latinskog ekvivalenta (tehnika funkcionira *uglavnom* dobro) i grčke riječi polako dobivaju smisao. To pogotovo dobro dođe kod onih tabla na cestama na kojima nisu ispisani i latinični nazivi gradova (Grci se trude da posvuda budu i nazivi na latinici, ali u krajevima gdje ima malo turista nazivi znaju biti samo na grčkom pismu).

E kad je Željka napokon odlučila izaći iz vode skupili smo stvari i prošetali puteljkom preko obližnjeg brežuljka te došli do druge plaže, manje i puste, ali još ljepše od prethodne. Veliki se pješčani nanos spuštao s brežuljka u dužini od nekih stotinjak metara sve do morske obale. Jedini je neprijatelj kupača bio neuništivi grčki vjetar čiji su udari na trenutke stvarali pravu malu pješčanu oluju.

Nakon što smo se zasitili Vaija, pokušali smo stići do krajnjeg rta na sjeveroistoku Krete, no tamo se nalazi nekakva mornarička baza i uz cestu stoje znakovi zabrane prolaza. Kako nismo htjeli riskirati gužvu s vojskom, okrenuli smo se natrag i krenuli prema plaži koju nam je Petar tog jutra bio preporučio, Xerokambosa. Prošli smo cestom kroz Palekastro i pokušali od Zakrosa stići do Xerokambosa. No tih nekoliko kilometara neasfaltirane ceste je bilo vrlo loše kvalitete pa smo ubrzo odustali i radije skrenuli prema Kato Zakrosu na istočnoj obali Krete. Kasno popodne stigli smo u mjesto u kojemu je vjetar puhao takvom snagom da je bilo hladno čak i izaći iz auta. Ništa od kupanja, mogli smo samo zavidno promatrati patke koje su uživale gegajući se po velikoj plaži. Te smo se večeri spustili na ne odveć interesantnu južnu obalu Krete, do Ierapetre, i večerali u nekom turist-restoranu na "plaži" (ovo "plaža" označava tek blizinu mora, tih par metara sitnog šljunka bi nas teško privuklo da tu danju provedemo više od četvrt sata).