Kasos, Rodos

Tip u rent-a-caru nas je bio uputio da auto ostavimo u pristaništu a ne u agenciji, da ne bi morali pješačiti do pristaništa (nekih 2 km od agencije i našeg apartmana). Malo mi je zvučalo čudno kad je rekao da ključ od auta ostavimo u ispostavi lučke kapetanije, ali dobro, valjda to oni tako rade. A kad u kapetaniji svi se čudom čude što ja to hoću njima ostaviti ključ od auta. Čudio sam se i ja skupa s njima, ali što sad, nekome moram ključ ostaviti. I kažu oni meni da ostavim ključ u autu, u kontakt-bravi. I tako sam i učinio. Dok smo još bili u luci niti je itko došao po auto (a brod je zbog vjetra kasnio sat vremena), niti ga je itko ukrao. Što se desilo poslije našeg odlaska nemam pojma.

Brod zbog kojeg smo na Kreti ostali dan duže od planiranog napokon se pojavio. Inače, svako je pristajanje broda u Grčkoj dobro organizirano. Prije dolaska broda u luci se pojave uniformirani pripadnici Lučke kapetanije (ili nekog grčkog ekvivalenta iste) i vode računa o redu u luci - gdje ko mora stati s autom, gdje čekaju putnici, kad se smiju početi ukrcavati na brod - sve funkcionira ko švicarski sat. Neobično je u jednoj tako "južnoj" zemlji vidjeti takvu dobru organiziranost.

Plovidba od Krete do Rodosa

Brod je zatim isplovio i naše 12-satno putovanje za Rodos je počelo. Prošli smo uz otočiće Gianysada i Dragonada i otisnuli se na otvoreno more. Vjetar je puhao tako jako da je brod (a brod je bio brodina!) cijelo vrijeme puta bio dobrano nagnu u stranu. To, čini se, nikoga nije odviše smetalo pa smo se i mi pokušali privići na tu neobičnost. Veliki su se valovi razbijali o brod takvom žestinom da em je morska pjena letjela visoko u vis i na palubu, em je kapetan mrtav hladan vozio posve bočno na valove iako su ga ti valovi osjetno bočno ljuljali (pored toga što je cijelo vrijeme bio nagnut na bok!). Na trenutak bih se sjetio Jadrolinijinih brodova koje malo jača bura prikuje uz obalu…

Ali iznenađenjima još nije kraj! Slijedeća stanica na putu bio je otok Kasos, otok na koji turisti zbog slabe prometne povezanosti uglavnom ne idu (a nije da se ima što za vidjeti, potpuno je gol). Odmah uz obalu smješten je lokalni aerodrom, i jedan je avion upravo kretao spuštati se na pistu. Nismo mogli vjerovati da će ići slijetati po ovom ludom vjetru, ali ovdje izgleda i piloti imaju neki dar za svladavanje hirova Majke Prirode.

Kasos - Fry

Prilazimo mjestu Fry, najvećem naselju na Kasosu. Otvorena uvala u kojoj se Fry nalazi je donekle zaštićena dugačkim nasipima kamenih gromada s lijeve i s desne strane, između kojih se ravno prilazi pristaništu trenutno kompletno preplavljenom valovima. U takvim se slučajevima brodovi koriste malim pristaništem na desnoj strani uvale pristajući paralelno sa i odmah iza desnog nasipa. Svi su se brodovi s kojima smo se vozili u Grčkoj pri pristajanju sidrili (na Jadranu se brodovi uglavnom samo vežu uz obalu i eventualno potpomažu motorima dok traje ukrcaj). I naš je kapetan krenuo u manevar sidrenja, što je trajalo neko vrijeme jer je brod pri pristajanju bio okrenut točno bočno na vjetar koji ga je snažno zanosio. I sad kreće fešta. Jednom usidren, brod se lagano primakne krmom (stražnjim dijelom) tom 15-ak metara širokom mulu. Svi su turisti već na krmi, kamere rade a našem fotoaparatu crknula baterija! I to baš u najzanimljivijem trenutku. Na obali četiri policajca poredanih na dijelu mula bliže obali sprječavaju ljude na obali da priđu mjestu gdje brod pristaje. Krmeni most se spušta, časnik na mostu nešto urla mornarima. Bacaju dva džinovska užeta. Gledano s krme, jedno uže bacaju s desne strane krme na desnu stranu mula i njime reguliraju udaljenost broda od mula. Drugo uže bacaju s lijeve strane krme dijagonalno na desnu stranu mula i time sprječavaju bočno pomicanje broda pod naletom vjetra (koji nam sad puše s desne strane). Ovo dijagonalno uže se zateže i krma broda se bočno namješta ma mul. Ali problem: dok je ovo dijagonalno uže zategnuto em kamioni ne mogu izaći s broda jer uže prelazi ravno preko krmenog mosta, em putnici ne mogu ni na brod ni sa broda jer, ako uže slučajno pukne, tko se užetu nađe na putu ekspresno napušta ovaj svijet. Rješenje: u jednom trenutku dijagonalno uže (ovo što drži brod protiv vjetra) se naglo otpušta i mlohavo pada na krmeni most, začuje se tutnjava motora i šleperi najvećom mogućom brzinom izlijeću iz utrobe broda na kopno. Jer, u trenutku kad se otpusti dijagonalno uže vjetar počinje vidljivo bočno gurati krmu broda i u jednom trenutku, kad se krma broda previše odmakne u stranu, začuje se urlik časnika na mostu, iskrcaj prestaje i dijagonalno uže se nanovo zateže poravnavajući nanovo krmu bočno prema mulu. I zatim se uže opet naglo otpušta i cijeli se ciklus ponavlja. Koliko god puta je potrebno da se vozila, a zatim i putnici ukrcaju i iskrcaju. Nemam pojma što bi se desilo kad bi nekom šleperu crknuo motor kad je već počeo silaziti s broda. Kako je tada uže pod njime, ne bi ga u tom trenutku bilo moguće zategnuti a samim tim niti poravnati krmu s mulom. Krma bi se potpuno odmaka od mula i šleper bi valjda pao u more?! Zato kamiondžije imaju i te kakav interes uhvatiti dobar zalet dok su još na brodu! Ovo se dinamično iskrcavanje napokon primaklo kraju i naš je brod zaplovio dalje.

Iduća je stanica Pigadia na Karpathosu, otoku čije mjesto, plaža i sam otok zovu da ga se jednom posjeti. Nažalost ne ovaj puta. Karpathos je malo veći otok čiji su sjever i jug cestovno loše povezani pa brod staje i u puno manje atraktivnoj Diafani na sjeveru otoka. Polako se već mrači a u daljini naziremo veliki Rodos.

Rodos

Dočekao nas je veličanstveno osvijetljeni grad Rodos (na istoimenom otoku). Rodos je grad okružen zidinama koje otprilike liče onim dubrovačkima, onako masivne. Prvotno smo namjeravali ostati spavati dvije noći na Rodosu, ali nas je promjena voznog reda broda primorala da skratimo boravak na jednu noć. Znajući da je Rodos centar mas-turizma u ovom dijelu Grčke ionako nismo namjeravali obilaziti cijeli otok. Premda smo stigli kasno (oko 22h) u luci su nas dočekali iznajmljivači apartmana koje ćemo odsad viđati u svim lukama u koje ćemo pristajati. Znaju imati kakvu sliku apartmana koju čovjeku tutnu pod nos i na kojoj apartman izgleda ko ljetna rezidencija Louisa XIV, a kad turistu namame do apartmana onda je ovaj obično već umoran pa uzme apartman takav kakav je. Mi smo uglavnom izbjegavali te iznajmljivače, posebno zato što su često jako dosadni, ponegdje su nas znali pratiti po cesti i nastavljati daviti iako bi im jasno dali do znanja da nas ne zanimaju. Van sezone smo i svi se bore za turistu više. Ovdje na Rodosu nam je čak jedan tip vikao da li hoćemo apartman dok je prolazio autom po glavnoj cesti ispred nas! No ponekad, kad bi bilo kasno a mi umorni, prihvatili bi i ove lučke iznajmljivače.

Tako smo ovdje odabrali neku babu koja je djelovala dosta civilizirano (i kojoj smo promptno spustili cijenu noćenja za par eura!). Odvela nas je u stari grad (dio okružen zidinama) te kroz splet uličica dovela do jednog prizemnog apartmana koji će za jednu noć poslužiti svrsi. Ostavili smo ruksake i odlunjali u grad koji nimalo ne liči na kakav grčki grad. Sve ovdje djeluje nekako više venecijanski, ulice su popločane kamenim pločama. Centralna ulica u Viteškoj četvrti je Avenija vitezova (Ippoton) i u ovo je doba večeri bila već potpuno prazna. Pored nje se nalazi impozantna palača glavnog viteza (koju li je već titulu imao?). Budući da se je centar već bio malo uspavao, izašli smo kroz vrata na sjevernoj strani i krenuli prema marini Mandraki blizu koje smo našli bar sa živom muzikom, pjevačicom koju je bilo pravi užitak slušati dok je izvodila poznate svjetske hitove. Uz dobar koktel.