Kos

Ujutro je grad djelovao puno manje impresivno, ipak je noć i rasvjeta nešto što daje čar ovom gradu. Uputili smo se u luku gdje smo hvatali jutarnji katamaran za Kos. Ovaj se dio puta nećemo voziti u velikom trajektu već u ovom brzom brodiću. Treba napomenuti i da je karta za katamaran duplo skuplja od karte za trajekt na istoj ruti (25 € za katamaran). Pri polasku je jedan mornar grčku zastavu na brodu svezao u čvor. Kasnije ćemo shvatiti da je to zato što ćemo, da skratimo put do Kosa, proći kroz turske teritorijalne vode tek par stotina metara udaljeni od turskog kopna. Dakako, nema nikakve carinske kontrole turske policije, mi samo jurimo direktno na Kos. Tek je zastava u čvoru.

Grad Kos

I dok si okom trepnuo evo nas u mjestu Kos na Kosu, drugoj velikoj mas-turističkoj destinaciji u ovom dijelu Grčke. Otok Kos je udaljen samo 5 km od poluotoka Bodrum u Turskoj, a kako ni mjesto Bodrum nije daleko svaki dan brojni grčki izletnički brodovi polaze na jednodnevni izlet u Bodrum, a turski u suprotnom smjeru. Kad se radi o biznisu, Grci i Turci se brzo dogovore. Napravili smo krug po ovom ulickanom gradu tražeći auto za unajmiti, jer otok je dug nekih 50 km a planirali smo ostati dva dana. Na naše čuđenje nitko nam nije htio iznajmiti auto na 24 sata (jedan dan), već su svi tražili da auto drugi dan vratimo u 9 ujutro (iako je trenutno već bilo prošlo podne). I svi iznajmljivači isto. Očito su im glavni biznis jednodnevni posjetitelji iz Bodruma. Tako da smo pristali i na taj uvjet i još se dogovorili da ćemo se javiti telefonom agenciji ako budemo htjeli produžiti na još jedan dan. Sjeli smo u uobičajenog Matiza i zaputili se glavnom cestom prema jugu, gdje se nalaze najveće plaže.

Malo pred mjestom Agios Stefanos na jugu otoka, stali smo uz nekoliko apartmana na vrhu brda s prekrasnim pogledom na plažu i more, ali su se tu cijene noćenja vrtjele oko astronomskih 50 € pa smo sreću našli u nekakvim neoznačenim zgradama u kojima su boravili, kako smo čuli po govoru, Britanci. Iako nigdje ne vidjesmo oznaku "hotel" ni išta slično, ovo je vjerojatno bio nekakav apartmanski smještaj kakve britanske turističke agencije. Na vratima sobe smo vidjeli nešto što liči na upute gostima, sa paragrafima u stilu "kad potrošite rolu WC papira koju ste zatekli pri dolasku, novu nećete dobiti". To mi zvuči na sheme tipa "let + apartman za 99 funti". Ali dobro, soba je izgledala OK pa smo ju uzeli.

Plaža na Kosu

Vrućina nas je potjerala niz brijeg do zaljeva Kefalos, zaljeva s brojnim plažama bombastičnih imena. Sve te plaže više-manje čine jednu cjelinu, 5 km dosta atraktivnog pijeska. Pošumljenog suncobranima, naravno. Bez nekog posebnog razloga odabrali smo Rajsku plažu (nismo na Rabu, na Kosu smo!) i bućnuli se u more. Iznenađenje, iznenađenje! Voda ovdje više nije tako ljetno topla kao dole na Kreti, OK tek za 10-15 minuta plivanja i zatim trkom van po ručnik! No kako je bilo stvarno vruće to nam nije nimalo smetalo.

Nakon popodneva ne plaži odvezli smo se do Kefalosa, mjesta na drugoj strani zaljeva, na brdu s pogledom što seže sve do obližnjeg vulkanskog otoka Nisyrosa. Zatim smo se vratili u Agios Stefanos gdje smo na plaži našli dobru tavernu. Šta smo bili jeli, ne sjećam se više, no otišli smo vrlo zadovoljni. Navečer smo pošli u Kardamenu, turističko mjesto bez posebnog interesa, osim za one koje smjeraju zasjesti u neki od bezbrojnih irskih i sličnih lokal-patriotskih pubova u bezličnoj i dugačkoj luci te u njima čekati jutro. Mi smo otišli na biljar u jedan bar u kojem se ne može igrati biljar ako se ne plati i preskupo piće! U ovaj je gradić dovoljno doći jednom u životu! Vratili smo se u apartman i otišli na počinak. Barem smo tako mislili. Ali nekakva čudna buka nam nije dala spavati. Negdje iz neodređenog smjera čula se potmula buka koja bi mogla ličiti, recimo, na rad velike veš-mašine. Ja baš nisam referenca za buku, ali budući da ni Željka nije mogla spavati bučilo je stvarno podosta. Željka je odlučila stoički podnositi buku ležeći na krevetu a ja sam zgrabio madrac s kreveta i bacio ga na balkon, skočio na nj, pokrio se dekom (noć je bila prohladna) i utonuo u san.