Jedrenje Jadranom • Pomer - Unije

28.07.

Kako izgleda da su marine od Rovinja sjeverno u ovo doba godine dupkom pune, ne idem dalje prema sjeveru Istre već krećem natrag prema jugu. Plovim poznatim akvatorijem i približavam se čim bliže Brijunima (pristajanje na Brijunima se plaća zlatom). Pred Mužiljem je pomalo uzburkano more. Okrećem oko Verudice (Verudele) i ulazim u zaljev Verudu. Ne idem u skupu marinu već u privezište Bunarina na zapadnoj strani uvale. Vrtim se malo pred mulom, a kad vidim da se nitko ne pojavljuje vežem se sam. Jednog tipa pitam gdje je recepcija. Nalazim recepciju ali oni nemaju pojma gdje je (njihova) osoba zadužena za privez pa čekam 10 minuta da ga nađu... Verudela je prepuna turista, pomalo sam zaboravio kako to izgleda tražiti slobodno mjesto na plaži. More je (pre)toplo.

Veruda

29.07.

Polako krećem uz otočiće Verudu, Fraškerić i Frašker prema Valunu i Poreru. Dosta je mirno, čak i kod Porera i Kamenjaka. Kao i na drugim svjetionicima, na Poreru se ljeti iznajmljuju apartmani. Turisti plate da bi tjedan dana bili zatočeni na hridi promjera 200 m, po kojoj se ne može ni hodati zbog oštrih stijena, na kojoj osim svjetionika nema apsolutno ničega i oko kojega je opasno plivati zbog jakih struja... U Medulinskom se zaljevu vežem za bovu pred otočićem Ceja i uživam u jutarnjem kupanju. Zatim idem do susjednog Bodulaša gdje se sidrim na sigurnoj udaljenosti jer je uz otok plitko. Popodne se vraćam u privezište u Medulin.

Medulin

30.07.

Danas bi možda mogao prijeći Kvarner i otići do grada Cresa! Isplovljavam iz Medulinskog zaljeva po laganoj buri i kod rta Marlera čekam najnoviju vremensku prognozu (u 07:35). Prognoza: tiho ili SW vjetar 4-8 čvorova. Super, idem direktno za Cres (alternativa je ići prema Raškom zaljevu i onda promijeniti kurs). Nakon nešto plovidbe, negdje kod Crne Punte, već u prolazu prema Zaglavu, stane jačati bura. Malo sam zabrinut. Nakon nepunih 15 minuta od mirnog mora stvorili su se oštri 1,5 m visoki valovi. Pripone su stale zviždati. Sad sam jako zabrinut. Osim mene, koliko mi pogled seže, u cijelom Kvarneru samo jedan teretni brod plovi pod Cresom za Rijeku. Krećem na jedra i na motor prema Cresu nadajući se skloniti u zavjetrinu otoka. No jedrilica ne uspijeva kliziti preko valova, valovi ju jako udaraju i zanose niz vjetar. Nakon nekih pola sata odustajem od ove uzaludne rute i okrećem natrag prema Raškom zaljevu. Blizu rta Ubac valovi su manji. Bura se polako primiruje ali ja, izmučen i nepovjerljiv, odustajem od prelaza Kvarnera. Približavam se istarskoj obali i spuštam natrag prema rtu Marlera. Kod Marlere od bure više nema ni traga ni glasa, puše lagani SW vjetar kao po prognozi. Sidrim se i kupam pred pjeskovitim Levanom. Popodne se vraćam u unutarnji dio Medulinskog zaljeva, no ovaj puta idem do samog kraja zaljeva, u ACI marinu Pomer. Tek što sam pristao, na recepciji me stanu gnjaviti zbog toga što nemam listu posade. Ne znam je li mi to stvarno treba ali sumnjam da svaki barba koji ide u lignje sa sobom ima listu posade! Uskoro potom krećem praviti ručak da bi se usred pripreme jela pojavila jedrilica koja je bila na dnevnom kupanju a na čijem su me vezu vezali. Pa se privezujem na drugo mjesto. Naravno da osoblju marine nije palo na pamet ispričati se... Dobro da sam bio na jedrilici kad su se ovi pojavili jer znam da znaju odvezati brod i privezati ga na drugo mjesto dok vlasnika nema na brodu (kao npr. u ACI marini u Skradinu)! Izlazim iz marine s namjerom da se okupam u obližnjem kampu ali kako se ulaz naplaćuje (valjda oni misle da je i obala njihova) kupam se na 10 metara prostora između marine i kampa. Ulazim u vodu do koljena i ne vidim više vlastita stopala! Navečer u marini pale nekakve reflektore što osvjetljavaju pontone pa se na jedrilici osjećam kao posred nogometnog stadiona.

Pomer

Pomer

31.07.

Kako sam se jučer namučio na moru, danas mi se nikuda ne ide. Odlazim tek do Medulina jer u Pomeru nema ni plaža ni trgovina (ako se izuzme mikro-trgovina u marini). Dan za kupanje i odmor.

Medulin

01.08.

Prognoza je za SW vjetar (zvuči poznato?), idem ponovo pokušati preko Kvarnera. Ovaj puta ne idem na sjever jer mi se čini da strma istarska obala sjeverno od Raše i strmi Cres s druge strane pogoduju jakoj buri i da će, ako ponovo zapuše bura, biti jača kod Crne Punte nego u južnom dijelu Kvarnera. Zato uzimam kurs prema Unijama. Unije se, za razliku od juga Istre, dovoljno dobro razaznaju u daljini. Kako odmičem od Istre tako valovi rastu pa nekoliko puta neodlučno mijenjam kurs prema sjeveru i prema jugu Unija, htijući ih obići jednom sa sjeverne, jednom sa južne strane. Na kraju se, s obzirom na povelike valove, odlučujem za sjevernu rutu. Prolazim pored Galijole da bi me zatim pred Unijama dohvatilo nešto križanog mora. Iza rta Lakunji more se smiruje te lagano plovim uz istočnu obalu Unija. U svakoj od uvala s ove strane otoka usidren je pokoji nautičar, ali najviše ih je u Maračolu gdje su postavljene i bove. Vežem se za bovu i kupam u moru. Kvarner je prijeđen! Kasnije dolazi tip za naplatu veza. Prvo što je izgovorio bilo je "koliko metara?". "Dobar dan" bi za njega ipak bilo malo previše. Ako smo mi nautičari neki "elitni" turisti, kako li onda tretiraju ostale? Šaka u oko i "daj lovu", valjda...

Maračol