Korčula

Prošle smo dvije godine u jesen kao destinaciju za putovanje umjesto Korčule odabrali Grčku. Cijena puta i smještaja je za oba odredišta bila slična, a na grčkim je otocima u jesen ipak malo toplije. Kako ove jeseni nismo još nikamo otišli, odabiremo da za 4 dana produženog vikenda za Sve Svete otputujemo do Korčule.

Kiša pljušti cijelim putem do juga Hrvatske; prisjećamo se Korčule prije desetak godina, kad smo početkom rujna "uživali" u 7 kišnih dana. Ručamo školjkaše u Malom Stonu. Kiša je napokon stala. U sumrak stižemo do Orebića, gdje sat vremena do idućeg trajekta provodimo šećući obalnom promenadom, mjestimice teško oštećenom noćašnjim nevremenom. Mjestimice su rupetine takve da liče na kratere od bombi.

Nakon 20 minuta plovidbe na velikom i gotovo praznom trajektu Sveti Krševan stižemo u Dominče, korčulansko trajektno pristanište. Uskoro stiže mali narančasti Matiz, i u njemu naša domaćica. Da ne moramo u mraku tražiti rezervirani apartman, došla je pred nas na trajekt. Smješteni smo u Medvinjaku, naselju odmah zapadno od grada Korčule. Ulazimo u mali lijepi apartman s velikom terasom. Nakon kraćeg odmora spravljamo večeru i večeramo na terasi. Malo je prohladno ali nam ne smeta. Nakon večere odlazimo pješke do Korčule. Nakon 20-ak minuta stižemo do starog grada. Kako su Svi Sveti, grad je potpuno prazan, vrlo rijetko se sreće koja osoba. Šećemo po gradu, sav je za nas! Kasnije se vraćamo u apartman i pijemo piće na terasi s pogledom na Pelješac.

---

Nakon doručka krećemo lagano cestom iz Korčule prema zapadnom dijelu otoka. U selu Pupnat stajemo pred crkvom gdje stoji tabla posvećena kralju Tomislavu, a pored nje jedna posvećena predsjedniku Tuđmanu. Slične ćemo table viđati malo posvuda po otoku, posebno su brojne ove s Tomislavom, iako nam baš nije jasno što to posebno veže kralja Tomislava i Korčulu? Po otoku ima i dosta ploča posvećenih NOB-u, tako da se nađe za svakoga ponešto... U jednom od sela (ne sjećam se više kojem, možda isto u Pupnatu) našli smo i jedan zanimljiv spomenik posvećen godinama provedenim pod talijanskom (fašističkom) okupacijom. To je svojevrstan kameni stup, sa svakom pojedinom godinom pod okupacijom uklesanom od dna do vrha stupa.

Dan je sunčan i topao, lagano se vozimo i (vjerojatno) iritiramo lokalce sporom vožnjom. A šta mi tu možemo, guštamo svaki dio Korčule kroz koji prolazimo. Korčula je vrlo šumovit otok, kako gledano s mora ploveći uz njenu obalu, tako i vozeći se po unutrašnjosti otoka. Prije Blata spuštamo se do Prigradice i vozimo uskom ali dobrom cestom uz more prema uvali Babinoj. Iako se vozimo vrlo blizu mora, zbog gustog raslinja ne vidimo ništa, pa odustajemo i vraćamo se natrag. Dolazimo do Vele Luke i pokušavamo naći neki put do uvale na najsjevernijem kraju otoka. Po Korčuli je bezbroj maslinika, i dosta je ljudi ovih dana angažirano u berbi maslina. Šteta što u trgovini ne možemo kupiti korčulanske masline, već samo ove uvozne, Grčke i Španjolske.

Kako ne nalazimo neku valu gdje bi nam bio gušt šetati se, vraćamo se u Velu Luku i krećemo u šetnju prvo uz obalu a potom kroz ne baš previše atraktivno mjesto. U centru nalazimo nekakav fast-food gdje ručamo odlične cheese-burgere. Fast-food obično nije sinonim za dobru klopu, no ovaj je iznimka! Nakon ručka odmaramo uz kavu u kafiću u centru mjesta. Otočka mjesta bez turista imaju neku posebnu draž, dovoljno je biti ovdje, uz lijepo vrijeme uživancija je zajamčena.

Dalje krećemo do brda Hum, gdje se nalazi stara Austro-ugarska utvrda. Odavde je odličan pogled na Velu Luku, cijeli zapadni dio Korčule i okolne otoke. Spuštamo s brda i odlazimo do Blata. Neobičnost ovog mjesta je da ulice nemaju imena nego redne brojeve, adresa može glasiti npr. 32. ulica 16. Nastavljamo dalje po južnoj obali Korčule do mjesta Brna, male uvale opasane velikim neatraktivnim kućama. Malo dalje nalazi se Prižba. Ovdje stajemo i ja se kupam u još uvijek dovoljno toplom moru. Na sjeveru Jadrana sezona kupanja je odavno gotova, a ovdje traje i dalje... Nakon Prižbe dolazimo do Prišćapca, gdje smo se prije desetak godina kratko okupali u hladnom moru u trenutku kad je kiša nakratko prestala padati... Danas se malo šećemo uz obalu i potom krećemo na uspon na Sv. Marko, 325 m visoko brdo iznad Prišćapca. U sumrak stižemo do vrha i guštamo u pogledu na Lastovo. Po silasku s brda vraćamo se u Korčulu. Nakon večere odlazimo do Račišća, gdje vrijeme provodimo šećući po luci. Prije par godina bili smo ovdje s malom jedrilicom. Uz nas je bio pristao brod pun hiperaktivnih Čeha. Večeras je samo par klinaca u obližnjem kafiću; mirno je i tiho.

---

Sinoć smo na WiFi-ju u apartmanu pronašli kako doći do najvišeg vrha na Korčuli, pa se vozimo prema Smokvici, te malo nakon nje stajemo i parkiramo se (nalazimo se otprilike na sredini otoka). Nalazimo znak za put do vrha Kom. Nakon desetak minuta hoda gubimo se. Vraćamo se do polazišta, gdje ustanovljavamo da smo na samom početku fulali put. Ovdje su ga stvarno loše označili, no jednom kad se krene, po putu se lako slijedi odlična planinarska markacija. Do vrha se penje oko sat vremena, većinu puta kroz gusto zelenilo koje više podsjeća na kakvu brazilsku prašumu nego na jedan južnodalmatinski otok. Stižemo na 508 m visok vrh Kom. Puše dosta juga, pa se sklanjamo u zavjetrinu. Pogled svuda naokolo je predivan. Horde turista svako ljeto dođe na Korčulu, roštiljaju se na plažama, tek mali broj njih dođe na ovo mjesto. A mjesto je stvarno posebno – Mljet, Lastovo, Vis, Hvar, Pelješac – sve je u vidokrugu! Tijekom silaska stajemo do jame Komoračišće.

Vraćamo se u apartman na ručak, na terasi pijemo kavu, i potom krećemo put Pupnatske Luke, jedne od najpoznatijih korčulanskih plaža. Zadnji put kad smo bili na Korčuli, put do Pupnatske Luke je bio tako loš da smo od njega brzo odustali, no sad do dole vodi uska ali asfaltirana cesta. Slijedi kupanje u ovoj velikoj uvali. Nakon kupanja vraćamo se preko Čare do Korčule. Navečer odlazimo do Lumbarde. Idemo do uvale Pržina, koja je s kopna puno manje atraktivna nego s mora. Nakon još jednog (kratkog) obilaska centra Korčule vraćamo se u apartman.

---

Boravak na Korčuli se bliži kraju. Iako nam je vlasnica apartmana rekla da možemo ostati do kad želimo, kako se dosta naoblačilo već ujutro krećemo na trajekt. Na Pelješcu kratko zastajemo u Stonu, nakon čega slijedi duga vožnja doma.