|
Kuba
|
||||||||||||||||||||||
HavanaDrugo jutro cimeri hoće dalje iz grada, na Cayo Coco, koji se nalazi na sjevernoj strani, negdje po sredini otoka, a ja se odlučujem vratiti nazad u Havanu. S vlasnikom case dogovaram taksi za Havanu. Javlja mi da će taksi doći pred casu u 14h. Nakon rastanka s cimerima vruće jutro provodim šetajući po gradu. Nalazim restoran sa stolovima na terasi u hladu i pogledom na trg. Prošlo 20 minuta dok je konobar došao da bi se za idućih 20 minuta vratio reći da treba pričekati još 20 minuta jer se piletina još pripravlja. Treba li reći da sam u podne bio jedini gost u restoranu!?! A neka, ionako sam htio ubiti vrijeme do 14h kad sam saznao da je "moj" taksi već otišao u 13h! Na sreću je to popodne išao i Viazulov bus za Havanu. Komfor u busu tip-top, bez primjedbi. Jedino sam morao gurati papirnate maramice u otvore za ventilaciju, da se ne smrznem. A putnici u busu koma. Svi bulje kroz prozor ili u neku svoju knjigu, nitko ništa ne priča! Sterilno, potpuno drugačije od onoga što sam dotada doživljavao! Kako na Kubi imaju tendenciju uniformiranja, niti šoferi busa nisu tomu izbjegli. Ikad vidjeli kopilota/pilota aviona sa 3/4 žute trake na naramenicama? E pa Viazulovi šoferi imaju 5 ili 6 žutih traka na naramenicama! Valjda nešto kao komandant i zamjenik komandanta autobusa. Po putu stajemo u neku oderi-turista-kafeteriju, gdje kava košta isto koliko i na pariškom aerodromu... U Havani uzimam taksi za casu u Vedadu čiju mi je adresu dao vlasnik case u Trinidadu obećavši da će javiti da stižem. Jednom tamo, dakako da ljudi nisu imali pojma da dolazim i da im nitko nije ništa javio. Srećom su ipak imali jednu slobodnu sobu za 20$. Dok su zapisivali moje podatke, nestalo struje! Kažu, ovih dana nestaje i dolazi desetak puta svaku večer!
|
||||||||||||||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |