Varadero

Novi dan, novi plan. Jutros ima struje, ali nema vode. Umivam se iz boce. Kupih sinoć dva izleta u obližnjem hotelu Nacional, te se spustih ujutro do njega da dočekam autobus koji će me odvesti u Varadero.

Poluotok Varadero

Varadero je uski i dugački poluotok smješten 150 km istočno od glavnog grada. To je turistički geto s brojnim hotelima i nepreglednim pješčanim plazama. Iako nisam pobornik ovog tipa turizma, jednodnevni izlet će mi dobro doći. Predstavnik turističke agencije mi je prodao "all-inclusive" aranžman u jednom **** "Sol" hotelu. "All-" znači piće, klopa i sportske aktivnosti. Što me posebno zanima jest jedrenje na dasci, rečeno mi je da toga ima i da je uključeno u cijenu. Vožnja do Varadera je trajala 3 sata jer je autobus pokupio i turiste koji su bili u transferu iz Havane za Varadero. Šofer je po putu i platio 30 pesosa kazne muriji za nekakav imaginarni prekršaj. Jednom u hotelu, upoznajem moje suputnike na izletu - Meksikanca Paca i Kolumbijku Mariju-Eugeniju. Upoznali smo se tako što smo na recepciji nakon prijave 15 minuta čekali da se netko smiluje i odvede nas do soba za presvlačenje i tuširanje (radi se o velikom hotelskom kompleksu). Nakon x-tog uvjeravanja da će netko doći po nas, otišli smo sami tražiti sobe.

Plaža je prekrasna. Jedna od rijetkih stvari koja se pokazala upravo onakvom kakvom sam ju zamišljao prije puta. Bijeli (vruuući) pijesak i tirkizno more (more bi ipak moglo biti mrvicu hladnije!). Našao sam sportski centar i na moje razočaranje, daska za jedrenje je izgledala kao da ju je tenk pregazio. Uzmem ju ipak jer vjetar je bio dobar, odem parstometara dalje, zavrtim jedro da se okrenem i krak!!! Dio jedra ("bum" - onaj za koji se rukama drži jedro) mi ostane u ruci, a jedro padne u more! Složim ja i vratim nekako dasku dečkima koji se oko loma nisu ni najmanje uzbuđivali. Ajde, ostaje mi plivanje i sunčanje...

Odem ja nešto pojesti na grill na plaži u kojemu kvaliteta višekratno podgrijane klope zavidi vašoj lokalnoj buregdžinici. I to zovu hotel ****! Hotel s pravom pripada lancu "Sol" (=sunce) jer je to jedino što se u hotelu dobije a da je bez zamjerke. Svejedno je to bio prekrasan dan. Na plaži nema Kubanaca jer im na Varaderu nije dozvoljen pristup, što je, moram nažalost konstatirati, pravo olakšanje. Napokon na moru bez da me itko davi.

Nakon kupanja u moru, pridružujem se za šankom Kanađanki koja bezuspješno pokušava objasniti šankerici da je ona vlasnica restorana u Kanadi. Naručujem kavu i šankerica mi ju pruža uz osmjehom popraćeni "mi amor" (=ljubavi moja). Zbunjeno pogledam Kanađanku koja na to ni da trepne!?! Kasnije ću naučiti da je to (donekle familijarni) izraz ljubaznosti a ne nešto drugo što bi jedan Europljanin mogao pomisliti.

Autobus vozi nazad u Havanu samo nas tri izletnika. Moj putni plan za Meksiko je kroz razgovor s Pacom stvoren, a saznajem da i Kolumbija ima pješčane plaže, i to na dva oceana. Po prvi puta nakon mnogo godina Kolumbijci se mogu normalno voziti glavnim cestama (dotad su među gradovima sigurno putovali samo avionom). Tko zna, možda jedan dan i tamo svratim...

Navečer tražim neke paladare, samo da bi otkrio da su pod poreznim pritiskom stavili ključ u bravu! Nalazim državni restoran Cochinito i na ulazu tražim da mi pokažu jelovnik da vidim cijene prije nego sjednem. Biftek (kasnije će se pokazati da je to zapravo bečki odrezak) dođe 21$!!! Hvatam se za glavu, a konobarica mi kaže da ne, da su to pesosi ($-ista oznaka!). Dakle <1$. Uau! Sjednem, donesu mi jelovnik, kad ono sad cijena "bifteka" biva 8$! Što se zbilo jest da su me na ulazu uzeli za Kubanca i pokazali mi jelovnik s cijenama za Kubance! Protestiram protiv nove cijene, i nakon pregovaranja među konobarima, daju mi da jedem po kubanskim cijenama. Koktel, jelo i pivo za 2,5$! Ostavljam i dolar napojnice da me se sjete i sutra. Drugi dan mi vlasnica case mijenja 5$ u pesose i svaki dan večeram u tom restoranu plaćajući u pesosima. Hrana nije baš najbolja, usluga je *očajna* ali je jeftino! Npr. nema uopće salveta, donesu mi prvo glavno jelo, a kad pojedem donesu skupa koktel i pivo?!? I to je Kuba!

U casi mi kažu da je prethodni dan otet kubanski avion i prisiljen da sleti u Miami. A sutradan *ja* idem na izlet kubanskim avionom! U ovom trenutku mala molitva nije suvišna.

Te večeri održan je nedaleko moje case koncert protiv nekakvog američkog rata koji je negdje na kugli zemaljskoj počeo. Rat me baš i ne zanima (bio je to Irak), ali muzika je bila dobra!