Cayo Largo

Cayo Largo - Playa Sirena

5:15 je, ja sam sjedim u kafeteriji hotela Nacional i ispijam jutarnju kavu. Za četvrt sata stiže mi bus za izlet na Cayo Largo. To je otočić južno od Kube koji čini dio velike koraljne barijere. Dole se ide avionom. U 5:30 stiže moj prijevoz, kupi ostale putnike i dovaža nas na mali aerodrom Baracoa 30 km zapadno od Havane. Ulazna hala aerodroma liči na rusku bolničku čekaonicu s desetak drvenih stolaca. Saznajemo da avion polijeće za dva sata i bjesnimo sto su nas tako rano dovezli na aerodrom. Ljudi se polako sakupljaju, dobijamo ukrcajnu propusnicu za avion (koja ovdje liči na igraću kartu s rednim brojem)... A sad iznenađenje - letimo s novim ATR-42! Kožni sicevi kakvih se ni Lufthansa ne bi posramila! Ugodan let od 32 minute, nadlijećemo Isla de la juventud, najveći otok nakon same Kube i stižemo na Cayo Largo.

Kubankinja-vodič odmah najavljuje da priča samo španjolski, a tko ne zna... Voze nas (dvadesetak ljudi) na ukrcaj na brod (motornu jahtu) i krećemo. Ekipa nije baš dobra jer s jedne strane imam grupu Talijana koji su došli zajedno, a s druge strane ljude koji međusobno pričaju španjolski. Nema veze, tu je more, zato sam tu! Prva stanica je otok s iguanama (nekakvim gmazovima). Gledamo ih, pipamo i odlazimo.

Slijedi kupanje oko pješčanog spruda. Dubina mora 0-100 cm, pijesak na sve strane, raj za lijenčine. Malo dalje uspijevam vidjeti jednu plahu ražu kako talasa perajama nad pješčanim dnom. Kuba kakvu volim!

Idemo dalje, ravno na koraljni greben. Bacamo sidro na mjestu gdje se koraljni greben nalazi na nekoliko metara dubine, daju nam maske i peraje i skačemo u vodu plivati i roniti, gledati ribe svih boja, oblika i veličina. Srećemo i jato duguljastih barakuda (50 cm). Ronimo oko koralja pazeći da ih ne dotaknemo jer navodno peku (možda su nam to rekli samo da ih ne diramo). Vrhunac ronjenja je moj bliski susret s morskim psom!!! 1,5 metar dugački psić se lijeno vukao po morskom dnu. Ovaj je mali pa sigurno ima i male zube, te me nije nimalo brinuo. Ako me ugrize, vratit ću mu istom mjerom. Pa da vidimo tko ima jače očnjake! Kad sam ga pokušao taknuti, zbrisao mi je...

Nakon 45 minuta ronjenja slijedeće odrediste je Playa Sirena, najljepša od svih koju sam imao priliku vidjeti na Kubi. Riječima ju neću ni opisivati jer to ne može dočarati gušt koji se osjeća kad se na njoj boravi i kupa. Ručamo na plaži, kupamo se i zatim pičimo nazad na aerodrom.

E ovaj puta nas sreća nije poslužila. Dobili smo neku staru kantu od (ruskog?) aviona. Iz svakog motora mu je van virilo nešto sto je ličilo na veliki auspuh. U unutrašnjosti 30-ak sjedala i ukupno samo 8 prozora (da putnici ne vide ako koji motor otpadne). Probajte zamisliti najstariji trajekt Jadrolinije na kojem ste se ikad vozili. E pa ovo je daleko gore! Višestruki slojevi farbe, rđa, prljavština, izobličeni ili manjkavi dijelovi, sumnjive zakovice, uništena sjedala... Kako sam preživio let, sad razmišljam postati religiozan jer mora da me je neka viša sila štitila... Nakon slijetanja masa ljudi se slikala pored aviona da ima slike za pokazati čime se vozila na Kubi. Ja sam otišao k pilotu da mi veli koliko godina ima ta kanta. "15 godina, ali je siguran" - kaže mi on. Ne znam bi li mu vjerovao, jer je meni djelovao kao da ima 30-40 godina...

***

A da, kako moja gazdarica ima snahu Hrvaticu, koja s njenim, s Kube izbjeglim sinom živi u SAD-u, mali unuk priča hrvatski i engleski. Žali se dakle moja gazdarica da joj unuk ne zna ni beknuti španjolski i da ju oslovljava s "baka". Ništa normalnije, reci ćete, ako ne znate da "vaca" ([baka]) na španjolskom znači "krava"!