Ubli

(vrijeme putovanja: srpanj)

Vjetar je puhao svom silinom, trajekt se ljuljao na valovima, dok su se u noći nazirala svjetla na otoku Lastovu. Uskoro ćemo pristati na otok na kojem me čeka osiguran besplatni boravak za iduća 9 mjeseca…

To je bilo prije više godina i tada Lastovo nije bilo moj odabir. Danas se pak nakon dugo vremena vraćam na njega s velikim ruksakom na leđima.

Lastovo - sjeverna strana

Mjesto polaska se zove splitska luka a nagradna igra "nađi gdje Jadrolinija prodaje karte". Nakon što sam se obliven znojem uspio dovući do šaltera prodaje karata, gospođa za šalterom mi je objasnila da se tu prodaju karte samo za trajekte, dok se karte za katamarane prodaju na kiosku udaljenom "3-4 minuta ugodne šetnje po rivi". Kiosk se navodno prepoznaje po gomili ljudi koji čekaju red za kupiti kartu. Nakon ugodne šetnje s teškim ruksakom na leđima našao sam kiosk oko kojega nije bilo žive duše. Ubrzo sam saznao zašto - nema više karata za katamaran za Lastovo. "Možete ići s trajektom", kaže službenica. Trajekt kreće sat i po kasnije od katamarana i još vozi sat i po duže. Što je, tu je. Vraćam se nazad na šalter gdje se prodaju karte za trajekte i kupujem kartu. Trajekt za Lastovo naravno staje na najudaljenijem djelu splitske rive. Još malo ugodne šetnje…

Dugačka kolona vozila strpljivo čeka trajekt. Uskoro se pojavljuje trajekt "Lastovo" ali ne pristaje na naš gat. Prepoznajem u njemu trajekt na kojem sam jednom davno išao za Lastovo. Danas trajekt "Lastovo" vozi na Vis, a nas će na Lastovo odvesti trajekt "Istra" koji se uskoro pojavljuje i pristaje. Trajekt je zadovoljavajuće komforan i ja se izvaljujem preko sjedala i vadim svoj ručak iz ruksaka. Prolazili smo otoke Brač, Hvar i Korčulu, viđali ploveće deseterokatnice što iz Dubrovnika jure za Veneciju dok napokon nismo u sumraku ugledali obrise otoka Lastova. Jugo je nesmiljeno puhalo. Obišli smo otok Mrčaru i ušli u Velji Lago, veliku i razvedenu uvalu na čijem se kraju nalaze Ubli, lastovska trajektna luka s nekoliko okolnih kuća.

Već je bio mrkli mrak i ja nisam pojma imao kamo krenuti postaviti šator. Otišao sam na desnu stranu Ublija, prema rtu Ćuf. Uz pomoć svjetiljke odšetao sam mračnim makadamom pored nekoliko tihih kuća i negdje uz more našao mjesto pogodno za kampiranje. Problem je bio mrak koji mi je jako otežavao postavljanje šatora. Sa svjetiljkom u jednoj ruci a elementima šatora u drugoj jednostavno nije išlo. Nakon pola sata mučenja šator je napokon bio postavljen, ubacio sam u nj stvari i - sebe samoga.

Noć je bila vruća i ja sam se nadao da ću uskoro utonuti u san. Šipak! Vjetar je jačao i počeo puhati tako jako da je jeftilen šator s kojim sam došao prijetio poletjeti skupa sa mnom. Tako da sam umjesto spavajući noć proveo boreći se protiv vjetra. Krasan početak boravka na otoku!