|
Lastovo
|
||||||||||
PasadurJutro sam iskoristio za ronjenje s perajama uzduž stijena što se prostiru od mula prema sjeveru, na stranu gdje se nalazi uvala Zaklopatica. Zaklopatica je zatvorena uvala pogodna za sidrenje ali meni nije od nekog interesa pa se neću truditi proći par kilometara od mjesta Lastova da bi do nje došao. Radije ću se vratiti lokalnim autobusom (zapravo kombijem) glavnom cestom natrag do Ublija i zatim još dalje na sjever do Pasadura. Po povratku u mjesto otišao sam kupiti hranu i piće. Kruha je bilo samo smrznutoga "jer za praznike ne peku kruh". Kakav sad praznik? E pa bio je 22.6. a ja to nisam ni znao. Dakako, kao posljedica toga učestalost javnog prijevoza je bila vrlo smanjena. Idući kombi je išao tek kasno popodne. Tako da mi nije preostalo drugo nego da provedem popodne lunjajući besciljno mjestom.
Nakon više vrućih sati i još više pojedenih sladoleda stigao je lokalni kombi. Krenuli smo glavnom lastovskom cestom kroz vrlo šumovit kraj, gotovo čitavo vrijeme vozeći se u sjeni stabala visoko iznad sjeverne obale otoka. Kombi je stao u Ublima i zatim produžio 3 km dalje cestom uz samu obalu do mjesta Pasadur na najsjevernijem dijelu otoka. Pasadur je turističko mjestašce u centru kojega su hotel Solitudo i mala marina. Pasadur je malim mostom spojen s obližnjim otokom Prežbom (prolaz ispod mosta je moguć samo za male čamce), te Lastovo i Prežba zapravo omeđuju dvije jako razvedene uvale, Mali Lago istočno i Velji Lago zapadno od mosta. U Veljem Lagu ima dosta usidrenih jedrilica koje su ovdje potpuno zaštićene od valova. Usred Veljeg Laga nalazi se mali otočić Makarac. Uz obalu Prežbe sagrađeni su veliki apartmanski blokovi a dobar dio obale je betoniran u "privatne" mulove. Bye-bye divlje Lastovo! Prešao sam most i odložio stvari kako bi se malo okupao u moru. A pod vodom se ima šta za vidjeti - ostaci građevinskog materijala, traktorske gume različitih proizvođača, zarđale limene bačve i slično. Na jednom sam mjestu čak otkrio nešto što liči na veliki splet debelih konopa! A sad ako neko malo roni, ne primijeti konope (ni ovdje vidljivost baš nije bajna) i za njih zapne pri izronu - šta se može! Kako nigdje nisam vidio kakvu trgovinu, odoh u hotel pitati gdje mogu kupiti vodu i hranu. Odgovor - u 3 km udaljenim Ublima! Kako mi se nije vraćalo u Uble odlučih otići večerati na terasu hotela i usput kupiti bocu vode za odnijeti. Bit će skuplja nego u trgovini ali što sad. Kad sam sjeo i uzeo meni oči samo što mi nisu iskočile - boca vode 10 puta skuplja nego u trgovini! Bogami neću dati 35 kn za jednu bocu najobičnije vode! Među preskupim jelima odlučih se za nešto najmanje skupo - ražnjiće za 50 kn. Prženi krumpir dakako nije uključen - 15 kn ekstra. Kad mi je konobar donio pribor i 4 žgoljave šnite kruha na stol provjerio sam - i kruh je 4 kn ekstra! Zahvalio sam se konobaru i zamolio ga da odnese kruh koji uostalom nisam ni tražio. Za susjednim stolom par Nijemaca se zgražao nad cijenama…Kad je stigao račun naravno da su mi naplatili i kruh koji nisam ni taknuo - morao sam se buniti da isprave račun! Nijemci za stolom do mene su me pozvali da dođem na njihovu u blizini privezanu jedrilicu uzeti vode koliko mi treba… Nakon večere krenuo sam tražiti mjesto za šator. Zbog konfiguracije terena nisam mogao nikuda skrenuti s jedinog puta uz obalu koji je vodio uz južnu obalu Prežbe. Nakon što sam prošao uz niz kuća došao sam do uvale u kojoj je nekad bila vojna baza. Gomile smeća ležale su svuda naokolo. Prolazim uz polusrušene zgrade u jednoj od kojih netko čuva ovce (!) i dolazim do drugog kraja uvale odakle ne mogu dalje. Vraćam se natrag i skrećem na put za koji mislim da vodi do jugozapadnog rta Prežbe. Nakon par koraka nailazim na više tabli s istim natpisom "minirano - ne idi dalje". Zgodna reklama za lastovski turizam. Ko zna koliko je nautičara naletjelo na nju šetajući se uvalom. Da li je stvarno minirano ili ne, ne znam i nisam bio voljan saznati. Razočarano se vraćam natrag do mosta i krećem putem prema istočnoj strani Prežbe, također uz samu obalu. Ovdje betonogradnja poprima već komične razmjere, gradi se i kuća s apartmanima na 4 (!) kata. Uskoro ponovno stižem do kraja puta. Iako su mali okolni otočići u ovom dijelu Lastova ronilačka atrakcija, očito pješke neću nikamo uspjeti stići. Izgleda da sam obišao sve što se obići dalo… Mrak je pao i kuham si kavu prije povratka u Uble. Vraćam se natrag noću cestom uz more. U Ublima nalazim nekakav mulić na kojemu se mogu zgodno leći i odmarati do jutra. U 4:30 kreće katamaran. Adio Lastovo, slijedeća stanica Hvar!
|
||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |