PUTOPIS
Malezija
Tajland
Budimpešta - aerodrom Ferihegyaerodrom Dubai International (DXB)

Mađarska » Dubai

Zašto bi itko na Staru godinu kretao na dalek put? Naš je razlog vrlo jednostavan - povoljna avio-karta za Kuala Lumpur. Noćas je u Zagrebu bilo smrzavajućih -15 °C, pa sva sreća da upravo krećemo u toplije krajeve. Autom izlazimo iz Zagreba prije uobičajene jutarnje gužve i vozimo prema Mađarskoj. Vinjetu za mađarske autoceste smo već kupili na internetu, pa granicu prelazimo brzo (inače bi vinjetu kupili u kiosku nakon granične kontrole; ne znam samo zašto su ga smjestili sa strane ceste s koje se izlazi iz Mađarske?). U Mađarskoj se ne koriste klasične vinjete koje se lijepe na prednje staklo u autu, već se kod kupovine u njihov sustav unese registarska oznaka vozila, a brojne kamere na autocestama očitavaju registarske oznake prolazećih vozila i provjeravaju da je za njih plaćena vinjeta. Vrijeme je lijepo i brzo stižemo pred Budimpeštu. Stajemo na jednoj benzinskoj stanici i marendamo klopu koju smo ponijeli sa sobom. Kako smo dobri s vremenom, koristim priliku da malo odspavam u autu. Jutros smo rano ustali (bar za moj pojam), pa sam već pomalo umoran. To nije dobro jer nas čeka dugačak put. Nakon sat-dva njonjanja nastavljamo dalje. Sad Željka vozi a ja ju navigavam pomoću mape na mobitelu. Majstorski promašujem odvojak za obilaznicu prema aerodromu, i onda još i skretanje za najbliži most preko Dunava, te stižemo ravno u centar Budimpešte! Mapa na mobitelu mi je jako nezgodna jer teško pratim na kojoj se traci treba voziti za pojedino skretanje, a za skretanje npr. udesno nekad se koriste najdesnije, a nekad najljevije trake na cesti... I tako mi pičimo po samom centru grada. Sva sreća da je Stara godina pa u gradu nema žive duše, inače bi gadno zaglavili. Uskoro nalazimo cestu koja vodi prema aerodromu. Po njoj se vozi samo ravno, nema skretanja, pa se više nigdje ne gubimo. Stižemo na budimpeštanski aerodrom Ferihegy. Na internetu sam unaprijed platio najjeftiniji aerodromski parking ("Holiday Parking"). Za razliku od nekih drugih država (uključujući i Hrvatsku), parking na budimpeštanskom aerodromu nije skup, pa nema potrebe za korištenjem udaljenijih parkinga. Na ulazu na parking kamera bi nam trebala očitati registraciju i propustiti nas unutra. Stajemo pred ulaznom rampom, no ništa se ne dešava. Željka umalo da nije uzela karticu na rampi (glas poziva "stisnite dugme..."), no to ne smijemo napraviti jer bi tako platili parking dva puta (za naš rezervirani i unaprijed plaćeni parking bilo bi registrirano da se nismo ni pojavili na parkingu). Stoga prislanjamo ispisani račun s bar-kodom na čitač na ulaznoj rampi i rampa se napokon podiže. Dobro da sam unaprijed rezervirao parking jer je krcat gotovo do zadnjeg mjesta. Puno je ljudi odavde nekamo otputovalo. Jakne i zimske cipele ostavljamo u prtljažniku auta, i u laganoj robi hitamo do aerodromske zgrade, do koje stižemo za desetak minuta. Bolje se malo smrzavati nego sa sobom tegliti nepotrebnu robu.

Na aerodromu je dosta živo, no nas gužva ne brine jer smo još sinoć obavili online prijavu za let (check-in) mobitelom. Odabrali smo opciju da nam online prijava u mobitel snimi dokumente s bar-kodovima, koje potom trebamo pokazati na aerodromu (za svakog putnika i segment leta po jedan dokument). Ovakav način prijave za let još nismo koristili; razmišljao sam što ako dođemo na aerodrom a mobitel krepa, ili se desi kakav sličan problem, no ajde, prvi put smo sa svakom novotarijom pomalo skeptični, valjda i za takve probleme postoji rješenje. Gospođi na sigurnosnoj kontroli pokazujemo naše dokumente u mobitelu i prolazimo bez problema. Prije ukrcaja nam na temelju dokumenata u mobitelu daju papirnate boarding pass-ove. Uskoro se ukrcavamo. Za Kuala Lumpur letimo preko Dubai-ja s kompanijom Emirates. Željka je malo nervozna, ne voli letjeti avionom. Jest da da je čovjeku namijenjeno da leti, imao bi krila, ali što ćemo, ne možemo pješke na drugi kraj zemljine kugle. Nakon polijetanja počinje šetnja stjuardesa i stjuarda po avionu, dijele maramice, piće, klopu... Osoblje je jako ljubazno i susretljivo, a klopa odlična. Kako do Dubai-ja imamo 6 sati leta, dobro je da nas često dvore, na taj je način manje dosadno u avionu i vrijeme brže prolazi. Vrijeme je lijepo i let protječe mirno. Kako putujemo prema istoku, uskoro ulazimo u noć. Vani se (na zemlji) uglavnom ništa ne vidi, tek poneka svjetla nepoznatih gradova. Slijedi večera, a uskoro nakon nje slijećemo u Dubai.

Prije putovanja sam na web stranici Emirates-a primijetio obavijest o zabranjenim lijekovima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prilično me je iznenadilo da se u UAE lijekovi poput kafetina (koji Željka stalno ima pri ruci, ako ju uhvati kakva glavobolja) smatraju – narkoticima. A za posjedovanje istih u UAE je predviđena kazna zatvora do 15 godina. Stoga sam telefonom zvao lokalni ured Emirates-a u Zagrebu, te mi je njihova zaposlenica potvrdila da je stvarno tako i da su pojedini putnici s takvim nedozvoljenim lijekovima imali ozbiljnih problema u UAE. Uputila nas je da, iako smo samo u tranzitu, ne nosimo sa sobom takve lijekove. I tako i bi. Na odredištu ćemo, bude li trebalo, lako kupiti lijekove bude li za njima potrebe.

Po dolasku u aerodromsku zgradu dočekuju nas ogromni i prazni hodnici. Čudi me da je sve tako pusto. Tek nakon malo hodanja dolazimo u žižu zbivanja – da ne znam da smo na aerodromu, pomislio bi da se nalazimo u ogromnom shopping centru. Mnoštvo trgovina, i što je različito od drugih aerodroma gdje putnici uglavnom samo škicaju preskupe artikle, ovdje masa ljudi štošta stvarno i kupuje. Ništa čudno, cijene su sasvim normalne. Sjedamo u jedan kafić i kupujemo prilično skupu kavu (kartice ovdje primaju svuda, za to nema problema). Željka pali mobitel kako bi SMS-om poslala novogodišnje čestitke, no ne zna PIN. Kako nikad ne gasi mobitel, potpuno je smela s uma da će prije leta morati ugasiti mobitel i kasnije kod paljenja unijeti PIN. Dvaput unosi krivi PIN, ako fula i treći put kartica će se blokirati. Ja se smijem, a Željka je ljuta. Na aerodromu postoji besplatan WiFi (doduše samo na pola sata), pa s mog mobitela preko Skype-a uspijevamo kontaktirati njenu sestričnu, koja će se pobrinuti da Željka dobije svoj PIN. Uskoro stiže ponoć (Nova godina), no za to na aerodromu nitko ne mari. Ljudi i dalje bauljaju u svim smjerovima, nigdje se vani ne vidi nikakav vatromet (jest da smo na aerodromu, no mislio sam da ćemo možda s aerodroma ipak vidjeti kakav vatromet u Dubai-ju). Čestitamo si Novu godinu i s ruksacima na leđima idemo malo prošetati po trgovinama.
Slijedeća stranica
Malezija Tajland: Kuala Lumpur