|
Malta
|
||||||||||||
Golden Bay, Mdina i SliemaSilni sati koje sam jučer proveo u (pre)jako klimatiziranim busevima ostavili su traga – boli me grlo, a glas mi je za oktavu dublji. Stoga danas idem na plažu. Obala Malte je pretežno stjenovita, a na jugozapadnoj obali se stijene često s visine obrušavaju u more. Tako da plaža na Malti, posebno kad se uzme u obzir i broj turista koji ljeti posjećuje Maltu, baš i nema previše. Većina prostranijih plaža nalazi se na sjeveru otoka, a jedna od najhvaljenijih je Golden Bay. Postoji autobusna linija koja iz San Gwanna vodi skroz do ove plaže, tako da ne moram presjedati. Put traje 45 minuta. Za nas navikle da u par koraka (ili najviše par minuta) dođemo do obližnje plaže na Jadranu ovo je pomalo naporno truckanje u busu, no ovdje se bar mogu kupati dok je na Jadranu more već prilično zahladilo. Golden Bay u potpunosti opravdava svoje ime. Velika plaža prekrivena je pjeskom zlatne boje. Iznad nje se nalazi veliki kompleks Radisson hotela, tako da je plaža čista i uređena. Ljudi ima, ali ipak ne previše. Tamo gdje ima pijeska ima i valova, no danas je miran i sunčan dan, savršen za odmor na plaži. Oblaka na nebu gotovo i nema. Na južnoj strani uvale obala je stjenovita pa u moru ima dosta šarenih riba. Tu je na morskom dnu, na nekoliko metara dubine, ozačena "ruta za ronjenje" (snorkeling) – brojevima je označeno i konopčićem povezano desetak lokacija. Kako na tim lokacijama nisam vidio ništa posebno interesantno, nisam shvatio čemu sve to služi... Oko podneva se sklanjam sa sunca na kavu u mali kafić na plaži. Puše lagan povjetarac i ugođaj je pomalo "karipski". Rano popodne vjetar staje jačati i nositi suncobrane po plaži, a kako temperatura zraka nije previsoka, s vjetrom postaje prohladno. Skupljam stvari i odlazim prošetati do rta koji zatvara uvalu s južne strane. Dok sam upijao sunce na plaži vidio sam da dosta ljudi ide tim putem, pa valjda ima što interesantno za vidjeti... Nakon kraće šetnje i uspona na vrh, otvara se pogled na veliku uvalu južno od Golden Bay-a (Ghajn Tuffieha). Vraćam se natrag, no ne spuštam se na plažu već putem što vodi iznad plaže dolazim do druge autobusne stanice (ova se nalazi iznad južnog dijela Golden Bay-a). Odlazim posjetiti Mdinu, stari grad u Rabatu, naselju smještenom otprilike u centru otoka. Do Rabata nema direktne linije iz Golden Bay-a, pa ću morati presjedati. U lokalnim busevima na Malti šoferu treba pozvoniti da bi stao na slijedećoj stanici. Obično u ovakvim busevima ima nekoliko dugmeta za zvono, pa se treba progurati do najbližega, no ne na Malti – ovdje u svakom busu ima barem 20-ak dugmeta, smještenih u vidu simpatičnih plavih kuglica posvuda unutar vozila, uvijek nadohvat ruke. Silazim na cesti kilometar prije Moste i odmah uviđam grešku – autobus za Rabat prolazi ovuda, no kako je to famozna ekspresna ("X") linija, ne staje na svim stanicama, naravno ne baš na ovoj. Slijedi dosadnih 20-ak minuta pješačenja do iduće stanice, na glavnoj cesti Cirkewwa – Mosta. Prema voznom redu, idući bus bi baš sad trebao proći, a idući dolazi za pola sata. Čekam pola sata, a busa nema li nema. Prolaze razne linije, samo ne moja. Napokon dolazi i moja linija, samo ovaj put to nije moderan zeleni bus na kakve sam navikao, već neka stara bijela krama od busa (tako da mi je skoro promakao jer sam dosad bio uvjeren da su *svi* lokalni busevi zeleni). Nema veze, samo da me doveze do Rabata. Glavna autobusna stanica u Rabatu smještena je pored gradskog parka, iza kojeg se nalazi Mdina – utvrđeni stari grad, nešto kao Dubrovnik u malom. Mdina je lijepa za obilazak, ali prilično pusta. Na sjeveroistočnoj strani Mdine, gdje je najljepši pogled (Mdina se nalazi na vrhu brda), stoji jedan kafić, pa kako sam već dosta gladan, naručujem kavu i kolač. Kolač sam progutao čim je stigao. Sunce je na zalasku i vjetar je prohladan, pa se ne zadržavam dugo. Autobusna stanica nalazi se na cesti koja dijeli Mdinu od Rabata, grada u kojem ljudi rade i žive, i kojeg turistički vodiči obično navode kao mjesto koje nakon Mdine nije vrijedno posjeta. Pojma nemaju - Rabat je baš lijepo mjesto za malo besciljnog lutanja, a tu je i nekoliko interesantnih crkvica. Mrak je odavno pao i vrijeme je da krenem natrag. Na autobusnoj stanici hvatam bus za Mostu. Mosta je poznata po crkvi s velikom kupolom ("Ir-Rotunda"), navodno četvrtom najvećom na svijetu. Nažalost, dolazim puno nakon vremena kad je crkva otvorena pa ju mogu vidjeti tek izvana (sve autobusne linije koje prolaze kroz Mostu staju točno pred ovom crkvom). Šećem Mostom tražeći mjesto za večeru. Nalazim mali turski restorančić i naručujem nešto što mi se na oko činilo finim. Nakon povratka u sobu ostavljam stvari i odlazim još malo prošetati obalom Slieme. U brojnim restoranima i kafićima ima dosta ljudi, uglavnom iz visokih hotela poredanih uz obalnu cestu. S duge strane ceste lijepa je i prostrana šetnica, s bezbroj klupa za sjedenje. Ispod šetnice nalazi se gruba kamena obala. Nije baš mjesto gdje bi se rado kupao, nema lijepog ulaza u more, a i kanalizaciju moraju nekamo ispuštati. Muči me grlo pa se uskoro vraćam u sobu.
|
||||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |