|
Malta
|
||||||||||||
Ghajn Tuffieha, Valletta i MarsaxlokkDanas odlazim na plažu Ghajn Tuffieha (Riviera Bay), onu koju sam jučer gledao s rta Golden Bay-a. Koristim istu autobusnu liniju kao jučer. Na putu koji se spušta od autobusne stanice do plaže stoji upozorenje da je kod nemirnog mora u ovoj uvali kupanje opasno zbog jakih struja. Sama je plaža manje impresivna od Golden Bay-a, nema toliko pijeska na obali, no meni je ionako dosta jučerašnjeg valjanja po pijesku pa se smještam na stijenama na kraju plaže (tu je dio stijena betoniran, taman da imam di stavit stvari). Meni je ova uvala još ljepša od jučerašnje, čim se uđe u vodu dubina je oko metra, a posred ove prostrane uvale dubina ne prelazi 2 metra (zato je i opasna po valovima, jer se na plitkome valovi lome i stvaraju jake povratne struje na dnu). Slijedi nekoliko sati uživanja na suncu i moru. Nakon kupanja odlazim prošetati do visokog rta na južnoj strani uvale. S druge strane rta put se strmo spušta do uvale Gnejna, s neobičnim kamenim formacijama na obali. Ne idem u Gnejnu, već se vraćam busom do Vallette (Maltežani ju zovu i "Il Belt", tj. "grad"). S glavne autobusne stanice ulazi se u grad, pravo na centralnu ulicu Vallette, s brojnim trgovinama. U blizini nalazim mjesto gdje prodaju fine sendviče, to mi je današnji ručak. Vodim računa da do 16h stignem do katedrale, nakon tog vremena više nije moguće ući u nju (katedrala je otvorena do 17h). Ulaz u katedralu se plaća, no vrijedi svakog eura. Teško je opisati kako katedrala izgleda iznutra - izrezbareni zidovi, mramorne ploče na podu, predmeti od srebra... Nikakve fotografije to ne mogu dočarati. Nažalost, dio katedrale (kripta) je privremeno zatvoren za posjetitelje. Po izlasku iz katedrale odlazim do istočne strane Vallette. U duboko uvučenom zaljevu s nekoliko rukavaca ("Grand Harbour") smještena je glavna gradska luka i brodogradilište. S gradskih zidina (cijela je Valletta opasana obrambenim zidinama) promatram isplovljavanje velikog putničkog broda. Slijedi isplovljavanje brzog malteškog katamarana za Siciliju (stiže za 90 minuta), te sporog talijanskog trajekta. Kako se trajekt teškom mukom okreće u vrlo ograničenom prostoru luke, prati ga lučki pilot na brodici. Cijelo to vrijeme mnoštvo jahti i jedrilica čeka iza lukobrana na uplovljavanje u luku (kako trajekt teško manevrira, dok on ne isplovi nitko ne smije unutra). U jednoj trgovini kupujem ???, malteško osvježavajuće piće. Okus mi je u prvi mah gorkast i odvratan, no pomalo se navikavam na nj i naposlijetku mi skroz paše. Lutam po ulicama grada (ovo je jedino mjesto na Malti koje se s pravom može zvati gradom) i vraćam se na autobudnu stanicu. Ukrcavam se na autobus za Marsaxlokk ([marsašlok], u prijevodu "Jugoistočna Luka"), ribarsko naselje na jugoistoku otoka. Po putu kroz industrijsku zonu viđam dosta crnaca, redom ilegalnih imigranata pristiglih kakvom trulom brodicom iz Afrike. Nakon pola sata vožnje stižem u Marsaxlokk. Još imam taman toliko danjeg svijetla da mogu slikati luzze, tipične malteške ribarske brodice, obojane u plave i žute tonove, s dva "oka" naslikana na pramcu. Kako se odmah pored Marsaxlokka nalazi velika kontejnerska luka (jedna od najvećih u Europi), more je ovdje ružne zelene boje, potpuno mutno. Na obali Marsaxlokka redaju se riblji restorani. Ovi pored crkve su dosta skupi, no dalje prema južnoj strani luke puno su povoljniji. Odrezak od tune koji sam dobio prehranio bi i manju obitelj! Uobičajenu hladnu pivu je nažalost zamijenila vruća čokolada... Nakon večere vraćam se u Vallettu, odakle namjeravam trajektom do Slieme (sa sjeverozapadne strane Vallettu od Slieme dijeli doboko uvučeni zaljev Marsamxett, s marinom na samom kaju zaljeva). No na trajektnom pristaništu saznajem da trajekt plovi samo do 19h. Ajde natrag do autobusne stranice... Nalazim veliki park pred samim zidinama Valette. Sa zidina je lijepi pogled na Sliemu. A tek zidine – na nekim mjestima vrh zidina ima debljinu od 15-ak metara! S autobusne stanice se vozim do Slieme, a od tamo bi San Gwanna drugom linijom. No opet sam se preračunao i zadnji bus mi je zbrisao, pa nema druge nego pješke. Ne znam koliko sam kilometara propješačio danas, noge me uopće ne bole, samo osjećam umor...
|
||||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |