PUTOPIS
Meksiko
Monte AlbanMonte AlbanMonte AlbanOaxaca, prodavaonica kakaaOaxaca, katedralaOaxaca

Oaxaca, Monte Alban

Doručak je navodno od 8-10 sati. Mi ne kanimo prespavati cijelo jutro, pa smo već u 8 sati na nogama. No našeg recepcionera (ili kako se već zove taj jedan čovjek u hostelu koji se bavi svim poslovima) nema nigdje. Strpljivo sjedimo na terasi i čekamo. Nema ga ni nakon pola sata. Zovem telefonom broj hostela, mislim si možda ima negdje uz sebe neki dežurni telefon ako nekom gostu nešto zatreba. Zvoni telefon na pultu na ulazu (gdje naravno nema nikoga). Negdje oko 9 sati lik se napokon pojavljuje. Spavao je u jednoj od soba smještenim u dvorištu, samo to nismo znali. Kaže nam da danas imaju naručeno zaprašivanje hostela protiv štetočina, pa ne možemo ostati još jednu noć, kako smo se nadali.

Pitamo ga za doručak. Momak otvara poluprazni frižider i daje nam do znanja da možemo dobiti samo nekakve žitarice (koje meni liči na onu hranu za pse što se kupuje u velikim vrećama). No dobro, daj što daš. Momak se nastavlja vući amo-tamo nevjerojatnom sporinom. Pitamo ga da li nam može napraviti kavu, na što on stade točiti vodu sa špine u aparat za grijanje vode. Vodu koja uopće nije za piće ...

Odustajemo od svega i izlazimo van potražiti smještaj za drugu noć. Vrlo blizu hostela nalazimo mali hotelčić. Na recepciji stoji tabla s cijenama smještaja, i kako su cijene dosta visoke već se spremam okrenuti i otići. Stiže recepcionerka i odmah mi daje na znanje da imaju "promotivnu cijenu". Ta nam je cijena prihvatljiva. Odlazimo pogledati sobu. Za malo više novaca od cijene hostela ovdje dobivamo puno komforniju sobu. A i doručak je uključen. Odlazimo po stvari.

Na terasi jednog restorana na Zocalu doručkujemo fine tacose. Zocalo se puni prodavačima kojekakvih suvenira, stave prostirke na tlo i na njih naslažu sve što prodaju. U blizini Zocala na bankomatu podižemo pezose.

Nekoliko kilometara od Oaxace nalazi se planina Monte Alban (sama Oaxaca se nalazi na planinskoj visoravni), gdje je smješten stari zapotečki grad. Do tamo bi trebali moći stići nekakvim turističkim kombijima koji kreću ispred hotela Riviera. Stižemo do tog hotela i baš nalijećemo na jedan kombi koji em kreće za nekoliko minuta em ima dva slobodna mjesta! U kombiju je osim nas još desetak turista. Kombi za Monte Alban kreće svakih sat vremena, a povratak s Monte Albana je u točno određeno vrijeme, 3 sata nakon polaska. To je taman toliko vremena koliko će nam trebati za razgledavanje piramida na Monte Albanu. Krećemo. Kombi se probija prema izlazu iz grada, te se staje verati serpentinama po planini. Nakon 20-ak minuta vožnje stižemo na malo parkiralište pred ulazom na arheološku lokaciju, 400 metara iznad Oaxace.

Na nebu nema ni oblačka a sunce nemilice prži. Monte Alban je veliki ravni prostor na vrhu planine, s dosta piramida i drugih ritualnih građevina. Većinu vremena provodimo u nekom od malobrojnih hladova. Nakon 2 sata razgledavanja vraćamo se na parkiralište i čekamo kombi. Uskoro smo ponovo u Oaxaci.

Navečer šećemo od Zocala pješačkom ulicom Macedonio Alcala, prema bivšem samostanu Santo Domingo de Guzman, jednoj od najimpresivnijih građevina u Oaxaci. Vraćamo se na Zocalo, gdje Željka kupuje suvenire, keramičke mrtvačke glave (one su u Meksiku simbol Dana mrtvih). Nalazimo restoran na katu zgrade na Zocalu, i sjedamo uz prozor s pogledom na trg. Željka je odlučila probati mezcal, alkoholno piće nastalo destilacijom agave. Kušam i ja; tekila mi je daleko bolja.

Blizu trga se nalazi ured Boletotala, poduzeća koje među ostalim prodaje i autobusne karte, pa kupujemo karte za sutrašnji put u Mexico City.

Slijedeća stranica
Meksiko: Mexico City