PUTOPIS
Meksiko
Oaxaca, Santo Domingo de Guzman

Mexico City

Ujutro nam se ne žuri rano ustati. U miru doručkujemo. Odjavljujemo se i s ruksacima na leđima idemo do Zocala, te zatim do bivšeg samostana, da ga vidimo i po danu. Obilazimo samostan i dolazimo na trg El Llano, sav u zelenilu. Malo dalje nalazi se autobusna stanica. Na jednom kiosku blizu autobusne stanice kupujemo nešto za pojesti, te odlazimo na stanicu i čekamo autobus.

U podne krećemo za Mexico City (Ciudad de Mexixo, ili kraće samo Mexico). Slijedi nam 6 sati vožnje autoputom. Malo prije Pueble, s desne strane se vidi vulkan Orizaba, najviša meksička planina. Pred Pueblom promet postaje prilično gust (u Pueblu ne ulazimo). Uz autocestu hoda mnoštvo ljudi, hodočaste nekamo. S lijeve strane se, zaklonjeni oblacima, naziru vulkani Popocatepetl i Itzaccihuatl. Penjemo su cestom u visinu, oko nas je gusta zimzelena šuma. Napokon se ispred nas ukazuje beskonačni Mexico City. Pola sata se vozimo autocestom ulazeći u grad, a s naše lijeve i desne strane u nedogled se prostiru sirotinjska predgrađa. Sve su zgrade niske, uglavnom prizemnice ili katnice, građene od nekakvog sivog materijala. Turoban neki kraj.

Konačno prilazimo centru i dolazimo na autobusnu stanicu TAPO (Terminal de Autobuses de Pasajeros de Oriente), jednu od 4 glavne autobusne stanice ovog velegrada. TAPO je stanica koja pokriva autobusne veze prema istoku Meksika. Već se prilično smračilo (ovdje noć pada kasnije nego na Yucatanu, gdje je u ovo vrijeme već mrkli mrak). Iskrcavamo se i spuštamo u podzemni prostor autobusne stanice. Ovdje se nalazi mnogo malih restorana brze hrane. Gladni smo, pa odabiremo jedan i naručujemo tacose. Ima dosta ljudi pa klopa ne stiže tako brzo kako smo se nadali. Napokon večeramo. Zatim tražimo šalter na kojem se prodaju vožnje taksijem. Unaprijed se plaća fiksna cijena ovisno o zoni (dijelu grada) u koju se ide, te se s računom odlazi na stajalište taksija i ukrcava u vozilo. Plaćamo i odlazimo do stajališta "Taxi seguro" ("Sigurni taksiji" - tako se zovu). Ukrcavamo se u nekakvo jadno vozilo i krećemo. Naš "siguran taksi" mrtav hladan prolazi i kroz crveno na semaforu, kad mu se ne da čekati zeleno ... Vozimo se ulicama s dosta trgovina, koje se upravo zatvaraju. Da ne pratim kud se krećemo na mapi na mobitelu s GPS-om, ne bi vjerovao da prilazimo centru, mislio bi da smo zalutali u neko predgrađe. Napokon izlazimo na sam Zocalo, centar Mexico City-ja. Zocalo je ogroman četvrtast i potpuno prazan trg. Na njegovoj sjevernoj strani nalazi se katedrala, a pred njom upravo postavljaju veliku pozornicu. Očito se sprema nekakav događaj.

Naš se hotel nalazi nedaleko Zocala, no kako se u ulicu u kojoj se nalazi ne smije ući autom (tu vozi Metrobus, o njemu malo kasnije), taksist nas iskrcava u blizini. Nakon par minuta hoda dolazimo do hotela. U skupom Mexico City-ju našao sam ovaj jeftin hotel. U liftu koji izgleda kao da je jedan od prvih proizvedenih primjeraka ove naprave, srećemo Izraelca, našeg susjeda u ovom hotelu (i o njemu malo kasnije). Soba je, da tako kažem, jednostavna. Madrac je mini dimenzija, i položen je na bitno veću drvenu podlogu oštrih rubova, u koje, kako je soba mala, pri svakom prolasku udaram potkoljenicama. S drugom sobom (Izraelcem) smo povezani međusobnim vratima, a na WC školjci nema daske (nije razbijena nego je jednostavno - nema).

Navečer se odlazimo malo prošetati do Zocala. Malo smo se gubili po ulicama – iz nekog nepoznatog razloga netko je odlučio da ulice svakih par blokova mijenjaju ime (dakle ulica jednog imena nakon raskrižja ima drugo ime) pa je orijentacija otežana jer ime ulice s kojom se negdje križamo ovisi o mjestu na kojom se križanje nalazi ...?!

Slijedeća stranica
Meksiko: Mexico City