PUTOPIS
Meksiko
Cancun, Gran PuertoCancun, Isla MujeresCancun, Isla Mujeres

Cancun, Isla Mujeres

Kako se kuća u kojoj boravimo nalazi u rezidencijalnoj četvrti, odlično smo se naspavali (ali smo zbog promjene vremenske zone ipak proškiljili već zorom). Spuštamo se u kuhinju. Nalazimo nešto instant kave, taman za nas dvoje. Ovako po danjem svjetlu, cijela kuća djeluje kao da pripada vremenu par desetljeća iza nas, kao da je u njoj davno netko živio i da se otad ništa nije promijenilo ... Ne marimo za to, ovdje nam je sasvim dobro pa domaćici najavljujemo da ćemo ostati još dva dana.

Pakiramo mali ruksak sa stvarima za plažu. Svoj ručnik za plažu nemamo pa posuđujemo jedan iz kupaonice. Odlazimo do autobusne stanice, gdje nalazimo mjenjačnicu i mijenjamo nešto dolara (nedjelja je i banke ne rade). Danas idemo na mali otok blizu Cancuna - Isla Mujeres. Do otoka Mujeres se dolazi brodom iz luke Puerto Juarez, 3 km sjeveroistočno od centra Cancuna (Cancun nije smješten na samoj morskoj obali, već je od nje udaljen 1-2 km). Na autobusnoj stanici pitamo taksiste koliko traže da nas odvezu do luke. Svi nas traže duplo više no što nam je domaćica rekla da bi trebali. Stoga u obližnjoj trgovini kupujemo sendviče (današnji doručak) i nastavljamo lagano šetati uz cestu koja vodi prema luci. Na jednom semaforu vidim taksi koji čeka da se upali zeleno svjetlo, pa kroz otvoreni prozor pitam taksistu koliko traži da nas odveze do Puerto Juareza. Ovaj nas traži normalnu cijenu pa ga uzimamo. Taksiji u Meksiku većinom nemaju taksimetre već se cijena dogovara prije vožnje. Lokalci znaju koliko košta pojedina ruta pa se ne moraju zamarati pregovaranjem s taksistima, no strancima su u stanju naplatiti višestruko uvećane iznose za vožnju (ako gringosi daju, što da ne ...).

Za desetak minuta stižemo u malu luku (luku sačinjava samo jedan 300 metara dugačak "T" mul), kupujemo karte i ukrcavamo se na mali moderan katamaran. Brodovi za Isla Mujeres isplovljavaju svakih pola sata. Nakon pola sata plovidbe po mirnom moru stižemo na otok. Isla Mujeres je vrlo nizak i duguljast otok (7 km dug i nekoliko stotina metara širok). Pristanište za katamarane se nalazi skoro na krajnjem sjevernom dijelu otoka. Šećemo obalnom cestom, u hladu palmi. Između ceste i morske obale stotinjak je metara plaže od finog bijelog pijeska. Za desetak minuta stižemo na najsjeverniji dio otoka, koji čini jedna velika pješčana plaža (Playa del Norte), palme i plitka uvala prave "karipske" boje mora. Raj na zemlji! Iako su vrlo pedantno (malim tablicama) označeni dijelovi plaže na kojima neki od obližnjih hotela ima koncesiju, nema nikakvih prepreka pristupu svim dijelovima plaže. Rasprostiremo ručnik u hladu jedne palme. Idućih sati uživamo u suncu, pijesku, moru ... ma u svemu!

Nakon nekoliko sati uživanja, šećemo dalje uz more do neatraktivne istočne strane otoka. Ovdje je obala stjenovita a kućerci uz more više liče na kakvu sirotinjsku četvrt nego na karipski otok. Usput smo sreli i 4 vojnika koji su u punoj ratnoj spremi (što uključuje kacige, pancirke i automatsko oružje) patrolirali plažom. S kim li oni misle ratovati? Valjda su tu da bi se turisti osjećali sigurnije ... Vraćamo se do pristaništa i tamo sjedamo na terasu restorana "Socijalna pravda", koji djeluje u sklopu ribarske zadruge. Na mulu pred restoranom ribari čiste poveće ribe, a oko njih pelikani čekaju omastiti brk (kljun?) odbačenim ribljim iznutricama. Primjećujemo da svi ribarski čamci imaju motore od barem 100 KS. Valjda im takvi trebaju za ovdašnje more? Za razliku od ulovljenih riba, fileti koje smo dobili na tanjurima su bili prilično tanašni, tako da se nismo nešto naročito najeli. Ovo je naš prvi obrok u jednom meksičkom restoranu, nadam se da nas neće stalno hraniti ovako "dijetalno"!

Nakon ručka šećemo natrag do Playa del Norte i još malo dalje, do najsjevernijeg rta otoka. Tamo je pod velikom palapom uz samu morsku obalu smješten bar gdje nam se prohtjelo popiti piće. Palapa je otvorena koliba, sagrađena na drvenim stupcima, sa stožastim krovom prekrivenim suhim palminim lišćem. Česta ja na obalama Meksika i centralnoameričkih država. Do palape se stiže preko drvenog mosta. Nakon prelaska mosta zaustavlja nas "security". Posvuda po Meksiku ima kojekakvih čuvara svega i svačega, i ponekad nam se čini da svaki drugi Meksikanac radi kao "security" neke vrste. Pristup hotelskom kompleksu u kojem se palapa nalazi je dozvoljen samo gostima hotela. Kad nam je prišao čuvar mislio sam da će nas isprašiti natrag, no ljubazni čuvar ne samo da nas pušta da uđemo već nas i prati do bara. Kao i posvuda po Cancun-u i cijeloj istočnoj obali Yucatana, većina gostiju su Amerikanci. Nakon pića u hladu palape, kupamo se u plitkoj laguni pored drvenog mosta (s druge strane lagunu zatvara niski rt). Sunce se malo spustilo prema horizontu (preko dana je stvarno jako). Kako je laguna smještena na samom rtu, kroz nju teče dosta jaka struja pa tu pliva mnoštvo riba. Ima raža (doduše ne baš onih džinovskih manta), barakuda i još koječega.

Nakon kupanja vraćamo se prema pristaništu. Nedjelja je i dosta se Meksikanaca vraća s dana provedenog na plaži. Na brodu sjedamo na otvorenoj gornjoj palubi, u nadi da ćemo u plovidbi uživati u pogledu. No tamo se instalirao i neki lik s gitarom i velikim zvučnicima, te nakon isplovljavanja počinje svirati. Sjedimo odmah pred njim (jedina mjesta koja su ostala slobodna kad smo se napokon ukrcali), buka je nesnosna, te se ipak spuštamo dole u kabinu. Kako je većina Meksika u jednoj vremenskoj zoni, a mi smo na najistočnijem dijelu zemlje, sunce zalazi rano – već u 17:30.

Stižemo u luku. Već se smračilo. Taksisti traže previše da nas prevezu do centra Cancuna, pa se vraćamo pješke. Nakon pola sata ugodne šetnje vraćamo se u našu sobu. Navečer se odlazimo prošetati po centru. Nije to centar mjesta na kakva smo navikli, radi se o jednoj velikoj ulici – aveniji Tulum – gdje su smještene trgovine i gdje je navečer jako živo. Tu smo i našli jedan mali kineski restorančić i nešto sitno pojeli. Umorni se vraćamo u sobu.

Slijedeća stranica
Meksiko: Cancun, Zona Hotelera