PUTOPIS
Meksiko

Mexico City, Teotihuacan

Doručak nam je uključen u cijenu smještaja. Svega ima, pa se dobro hranimo prije današnjeg izleta u Teotihuacan, arheološkog lokaliteta s najvećom piramidom na američkom kontinentu. Autobusi za Teotihuacan kreću s autobusne stanice Terminal Central del Norte (odavde polaze autobusne linije prema sjeveru Meksika). Za doć do ove autobusne stanice metroom potrebno je dvaput presjedati, a svako presjedanje uključuje dosta hodanja od jedne linije metroa do druge. Na autobusnoj stanici kupujemo karte (autobusi polaze svakih pola sata). Teta na šalteru me pokušala preveslati za ostatak novca kod plaćanja karata, ali nije prošlo. To je jedini slučaj na ovom putovanju da nas je neko pokušao prevariti. Na ulasku na polazni peron stoji veliki pano s natpisom "jeste li vidjeli ove ljude?" i desetak fotografija osoba slikanih kako sjede u autobusu. Radi se o kriminalcima koji su opljačkali ovu autobusnu liniju, koji su prepoznati i sad ih policija traži. Autobusna linija za Teotihuacan je poznata po oružanim pljačkama, stoga sa sobom nosimo samo minimum love. Prije ulaska u autobus, uz uobičajeni detektor metala, security prepipava i svaku osobu koja ulazi na peron. Ovdje sigurnost shvaćaju ozbiljno. Teotihuacan se nalazi 40-ak km sjeveroistočno od centra Mexico Cityja. Uskoro nakon polaska prolazimo kroz sirotinjski dio grada. Autobusno stajalište na kojem se zaustavljamo izgleda kao veliki kavez za ptice, kakvi se mogu vidjeti u zoološkim vrtovima. Prije nego ljudi uđu u kavez bivaju pregledani od security-ja, a iz kaveza ulaze u autobuse.

Nakon 40-ak minuta vožnje stajemo pred ulazom u arheološku zonu. Kupujemo karte i ulazimo. Prostor koji pokriva ovaj lokalitet je prilično velik. Pred nama se nalazi La ciudadela s hramom Quetzalcoatla, a nalijevo kreće dugačka Ulica mrtvih. 500 metara niz Ulicu mrtvih, s desne strane se nalazi Piramida sunca, dominantna građevina Teotihuacana. Na Piramidu sunca se može popeti. Prilično je strmo, no montirani su konopi koji služe kao rukohvati. Malo je gužva za doć do vrha, a treba uzeti u obzir i da se nalazimo na preko 2000 metara nadmorske visine, što se osjeti kod penjanja. Na vrhu piramide uživamo u pogledu na okolinu. Na drugom kraju Ulice mrtvih nalazi se Piramida mjeseca, nešto manja od Piramide sunca, no do tamo nam se neda hodati (ionako ne bi vidjeli ništa više no što sada vidimo).

Spuštamo se s Piramide sunca i upućujemo k drugom ulazu, točno nasuprot piramide. Prolazimo parkiralište i dolazimo do ceste kojom prolazi autobus za Mexico City. Autobus stiže za 20-ak minuta. Prvo ide za obližnje mjesto San Juan de Teotihuacan. U San Juan-u u autobus ulaze dva policajca i detaljno pretražuju unutrašnjost autobusa. Tek nakon toga dozvoljavaju drugim putnicima da se ukrcaju. Vraćamo se u Mexico City.

Nedaleko hotela nalazimo mali restorančić, pretrpan lokalcima. Jedan je stol slobodan pa se uguravamo. Naručujem "nešto" s menija, ni sam ne znajući šta ću dobiti. Ispala je jako fina klopa, a račun je bio smiješno mali. Eto kako dobro jesti 500 metara od Zocala. Slijedi duga šetnja ulicama načičkanim raznoraznim trgovinama. U pojedinoj su ulici grupirane trgovine koje prodaju istu vrstu proizvoda, npr. ulica s lampama, gdje nema ničeg osim trgovina s lampama ... Dolazimo i na mjesto gdje se prodaju suveniri - Mercado Artesanal de la Ciudadela. Potom se vraćamo u hotel.

Navečer Željka hoće po svaku cijenu otići slušati mariachi. Mariachi se navečer okupljaju na trgu Garibaldi, pa idemo tamo. Tu se nalazi i muzej tekile, a oko njega stotinjak mariachi-ja s gitarama i drugim instrumentima, svi obučeni u prepoznatljivu odjeću mariachi-ja, s velikim meksičkim šeširima na glavi (onima koje mi znamo kao "sombrero", a Meksikanci zovu "sombrero charro", tj. "konjanički šešir"). Jedini ljudi koje smo u Meksiku dosad vidjeli sa sombrerosima na glavi su turisti. Na trgu Garibaldi mariachi-ji su okupljeni u grupe od po nekoliko osoba, te čekaju turiste da ih plate da sviraju i zapjevaju. Kvaliteta muzike im baš nije nešto; Željka je prilično razočarana. Večeramo u jednom lokanom restoranu. Hrana ovdje baš i nije nešto, mjesto je očito namijenjeno turistima.

Slijedeća stranica
Meksiko: Mexico City