PUTOPIS
Meksiko
Isla Holbox, lukaIsla Holbox, hotelIsla Holbox, hotel

Isla Holbox

Kako danas odlazimo iz Cancuna, budimo se malo ranije nego inače. Pakiramo ruksake i odlazimo na autobusnu stanicu. U 8h kreće naš autobus za Chiquilu, mjestašce na sjeveru Yucatana. Ovo je autobus 2. klase (samo takvi voze za Chiquilu), što znači da staje gdje god mu neko s ceste mahne ili neki putnik poželi sići. Vozimo se sporom "besplatnom" cestom, koja prolazi kroz brojna mala mjesta. U svakom se mjestu na cesti nalaze brojni ležeći policajci ("topes"), pred kojima autobus mora gotovo stati i lagano prepuzati preko njih. U autobusu dva klima uređaja svom snagom hlade unutrašnjost, pa oblačim toplu majicu i nabijam si kapu na glavu. Istu onu kapu s kojom sam se donedavno kretao Zagrebom po najvećem snijegu. A temperatura zraka (van autobusa) je skoro 30 stupnjeva ... Nakon 3 sata vožnje u ovom zamrzivaču na kotačima, napokon stižemo u Chiquilu. Nedaleko autobusnog stajališta nalazi se veliki gat na kojem pristaju brodovi za otok Holbox ([olboš]), naše današnje odredište. Holbox je 1-2 km širok i 40 km dugačak otok, koji gotovo u cijelosti zatvara zaljev na čijoj se južnoj obali nalazi Chiquila. More u Chiquilli je nekakve smećkaste boje, ništa nalik onom plavetnilu na koje smo navikli u Cancunu ...

Na gatu kupujemo karte, ukrcavamo se na mali brod i uskoro isplovljavamo. Nakon pola sata mirne plovidbe prolazimo uz plitke sprudove i stižemo u luku jedinog naselja na otoku. Naselje se nalazi na zapadnom dijelu otoka, a proteže se od sjeverne obale, gdje su plaže, do južne obale, gdje se nalazi luka (ovdje na južnoj strani nema plaža, obalu čine mangrove). Na otoku uglavnom nema automobila, već se prijevoz odvija golf-vozilima (koja se posvuda mogu i unajmiti). U luci čekaju lokalni taksisti (s tim istim golf-vozilima) za one kojima se neda vući prtljagu do hotela. Mi hotel još ni nemamo, hodamo pješke glavnom ulicom u potrazi za smještajem. Ulice nisu asfaltirane, već za podlogu imaju tvrdo utabani pijesak. Uskoro nalazimo jedan hotel. Soba je nešto skuplja nego u Cancunu, ali je jako lijepa i uzimamo ju.

Na recepciji pitam gdje možemo nešto ekonomično pojesti (vrijeme je za ručak) – kažu nam da svaki dan kuhaju ručak za osoblje hotela, ali da i mi možemo ručati. Može. Stiže ukusan i vrlo jeftin meksički ručak. Napokon stvarni fino jedemo. Hotel nam daje na korištenje i veliki ručnik za plažu, što je odlična stvar jer ne vučemo sa sobom vlastiti ručnik. Odlazimo do plaža na sjeveru otoka, šećući kroz centar ovog mirnog mjesta. Nažalost, oblačno je i vjetrovito, pa se tek nakratko kupamo u plitkom moru, prilično smeđem od uzburkanog pijeska. Kuće i hoteli po otoku su većinom građeni u palapa-stilu, s palminim lišćem na krovu. Zgrade su male i niske, dobro uklopljene u okoliš. Velikih hotela na Holbox-u nema.

Navečer u jednom restoranu kušamo quesadillas – tortilje punjene sirom (a uz sir obično ide još nešto, npr. šampinjoni). Uz quesadillas-e odlično paše Sol piva (koja će nam postati omiljena meksička piva). Kako ni u hotelu, tako ni po mjestu ne primjećujemo baš neku gužvu, kraj siječnja ovdje očito nije visoka sezona.

Noću nas u sobi maltretiraju komarci, pa iznad kreveta postavljamo mrežu koju imamo sa sobom, da se zaštitimo od ovih malih dosadnih beštija.

Slijedeća stranica
Meksiko: Isla Holbox