PUTOPIS
Meksiko
Playa del Carmen, 5. avenijaPlaya del Carmen

Playa del Carmen

Kod Talijana nam je u cijenu smještaja uključen i doručak. Doručak ne da je dobar nego je super – ne znam šta bi mogao poželjeti a da to već nije na stolu. Usto kavu rade s pravom talijanskom caffetierom.

Zaliha pezosa nam se značajno smanjila, pa odlazimo do centra promijeniti lovu (kiša više ne pada, noćas je napokon stala). Pred bankomatom je velika gužva, a ne čeka nam se u redu. Ne znam zašto je posvuda po Meksiku tolika gužva pred bankomatima, valjda ih ima premalo? Idemo u banku. Tečaj dolara je dosta loš, ali je zato tečaj eura dobar, pa mijenjamo ovo nešto eura što imamo sa sobom.

Kako ime mjesta kaže, Playa del Carmen je naselje smješteno na plaži. Stoga koristimo ovo proljepšanje vremena da odemo do plaže. Dosta je vjetrovito, a i vrijeme je nekako promjenjivo, s puno malih oblaka na nebu (kao što zna biti na Jadranu u proljeće). Šećemo ogromnom pješčanom plažom i tražimo mjesto u zavjetrini, kako bi se u miru okupali. Vjetar puše, ali more je ipak prilično toplo. Morska struja je jaka pa treba biti na oprezu (osjetno nosi, ko sporije pliva može kontra struje plivati i u mjestu). Željki je prevjetrovito za kupanje, pa samo moči noge u plićaku.

Nakon kupanja vraćamo se na 5. aveniju, koja se nalazi samo stotinjak metara udaljena od plaže. Šećemo se cijelom dužinom avenije. Što se ima za vidjeti u Playi del Carmen, nalazi se ovdje. Taman kad smo poželjeli popiti kavu, slučajno nalijećemo na kafić koji nam je Fabrizio jutros preporučio. Kava i gorka (tekuća) čokolada su odlične, a vrijeme savršeno za ležeran odmor. Nikamo nam se ne žuri.

Popodne se vraćamo u sobu. Na putu stajemo u velikoj trgovini, gdje kupujemo klopu, među ostalim i veliki ananas. Stan u kojem boravimo ima i krovnu terasu (krovovi su gotovo bez iznimke ravni), na kojoj se nalazi stol, stolice i ležaljke za odmaranje. Na terasi jedemo odličan ananas (najbolja vrsta koju prodaju se zove "piña miel") i odmaramo u ležaljkama, promatrajući zalazak sunca.

Navečer se vraćamo u grad i tražimo restoran za kojeg sam na internetu našao dobre preporuke (među ovim silnim restoranima ko bi znao kamo ići). Nalazimo neugledan restorančić s nekoliko plastičnih stolova na terasi. Malo smo skeptični, no svejedno sjedamo (uskoro će gosti čekati da se oslobodi neki stol kako bi sjeli). Saznajemo da smo došli u venecuelanski obiteljski restoran. Ništa se ne razumijemo u venecuelansku hranu, pa nešto odokativno naručujemo. Palačinka s mesom (kaixapa), limunada sa šećernom trskom i kolač su fenomenalni! Ko bi rekao da se tako dobro jede u Venezueli ...

Kupujemo piće i vraćamo se na terasu našeg smještaja. U miru promatramo zvijezde na nebu (više nije tako oblačno) ...

Slijedeća stranica
Meksiko: Tulum