PUTOPIS
Norveška
kamperom
Mjesto LomTankanje vode u kamperMjesto LomCrkva u LomuNacionalni park JotunheimenJezeroOvce na cestiPlaninska cestaVodopadSnijeg svuda oko nasPlaninska cestaKako li je ovdje zimi?Planinska cestaPlaninsko jezeroPogled u dolinuLustrafjordLustrafjordSognefjordObala SognefjordaSognefjord, trajekt Hella - VagnsnesPogled na SognefjordNorveškaPlaninsko jezeroPlaninsko jezeroVodopadCesta kroz dolinuVodopad TvinnefossNorveškaVodopadEidfjord, trajekt Bruravik - BrimnesEidfjordVodopad VoringfossenVodopad VoringfossenRijekaOdraz zalazećeg sunca u fjordu

Norveški fjordovi

Nakon buđenja nastavljamo za Lom, lijepo mjesto na raskrižju cesta. Na rezervi smo s vodom u kamperu i stalno nam pišta znak upozorenja, koji ne znamo isključiti... Tankamo gorivo na benzinskoj. Cijene goriva u Norveškoj variraju od benzinske do benzinske. Razlika u cijeni može biti i do 10%, s tim da je gorivo općenito jeftinije na jugu, u blizini većih gradova, a skuplje ovdje gdje smo sad, u regiji fjordova. Za kamione i traktore se prodaje posebni, "besporezni" dizel, ali njega ne možemo tankati u kamper. Na benzinskoj prodaju i vodu - ubaci se kovanica u aparat, za 5 minuta točenja vode. Sasvim dovoljno da napunimo tank od 70 litara. Željka odlazi do pekare po kruh i nekakvo slatko pecivo ("puž" s grožđicama). Pekarski proizvodi su barem duplo skuplji nego u Hrvatskoj, ali im je kvaliteta neusporedivo bolja. U Lomu koristimo priliku malo prošetati oko mjesne crkve.

Iz Loma krećemo cestom 55 u smjeru jugozapada. Vozimo se kroz dolinu i zatim penjemo u visinu. S lijeve nam se strane nalazi nacionalni park Jotunheimen. Stajemo na parkingu-vidikovcu i doručkujemo (za doručak su na meniju uglavnom domaće kobasice koje smo prošvercali iz Hrvatske). Vozimo se dalje uz jezera. Okolo, pa i po cesti, posvuda trčkaraju ovce. Od silne kiše bijele su kao da su upravo izašle iz mašine za pranje robe. Svako malo prolazimo uz kakav vodopad. Snijega ima sve više, na prijevoju prolazimo kroz mali klanac od snijega. Nakon prijevoja se spuštamo vijugavom cestom prema Lustrafjordu. Zelenkasta je voda je savršeno mirna, a u njoj se odražavaju okolna brda. Prelazimo brda i spuštamo se prema mjestu Sogndal, na obali Sognefjorda. Ovdje se odvaja cesta 5 prema Laerdalsoyri-ju, za one koji žele ići kroz 25 km dugi tunel Laerdals prema Aurlandu, ili za scensku planinsku cestu preko iste planine. Mi pak idemo prema zapadu, vozeći se uz obalu Sognefjorda. U trajektnom pristaništu u Helli umalo se ukrcavamo na krivi trajekt za Dragsvik (za vožnju dalje u smjeru zapada), umjesto na trajekt za Vagnsnes (za prijelaz na južnu obalu Sognefjorda). Moja auto-karta u mjerilu 1:800000 ponekad jednostavno nije dosta precizna, zbog silnih nepravilnih fjordova ponekad ju je dosta teško čitati... U Vagnsnesu stajemo uz obalu fjorda. Ručamo uz pogled na lijep vodopad na sjevernoj strani fjorda (tamo gdje smo prije sat vremena prošli kamperom). Lijepo je sunčano vrijeme. Nakon ručka nastavljamo cestom do Vikoyri-ja, odakle kreće novi uspon u planine. Oko nas su jezera s ledom, a nad nama gusti sloj oblaka. Spuštamo se s planine i na putu do Granvina viđamo brojne vodopada, od kojih nam se najviše dopao Tvinnefoss, s bezbroj malih kaskada. Tik pred Granvinom cesta 13 prolazi kroz dugačak tunel, koji na južnoj strani izbija na obalu Eidfjorda. Nekoliko km dalje, u Bruraviku, čekamo trajekt za Brimnes. Zaposlenicu na naplati karata za trajekt pitam šta je s onim "teleplaćanjima" cestarine koja povremeno viđamo na glavnim cestama – kaže nam da ne moramo ništa platiti. Ko zna, valjda samo vozila registrirana u Norveškoj plaćaju prolaz, ne znam kako bi strancima naplatili cestarinu...

Trajektom prelazimo Eidfjord i umjesto da nastavimo dalje našom cestom, skrećemo na cestu 7 u smjeru istoka. Stižemo do kraja fjorda, gdje se nalazi mjesto Ovre Eidfjord, i odakle počinje dugačak uspon vijugavom cestom, prvo kroz kanjon s rijekom, a potom kroz dugačak tunel. Vozi se vrlo sporo, cesta je vrlo hrapava pa gume stvaraju veliku buku, a tunel neprekidno oštro vijuga... Po izlasku iz tunela stajemo na parkiralištu odakle se nekoliko minuta pješači do vidikovca vodopada Voringfossen (to su zapravo dva vodopada, jedan pored drugog). Nad vodopadom su se nadvili oblaci, pa ne vidimo puno (inače bi pogled odavde trebao biti odličan). Nakon obilaska dva vidikovca vraćamo se u kamper i oprezno vraćamo natrag spuštajući se polako kroz dugi tunel. Po izlasku iz tunela parkiramo se uz obalu fjorda. Pred nama je mali tunel uz fjord, a s njegove vanjske strane je stara cesta. Gdjegod su u Norveškoj na cestama probijeni tuneli, stare su ceste oko tunela ostavljene za promet pješaka i bicikala, pa odlazimo u večernju šetnju po obali fjorda. Površina vode je savršeno mirna, a kroz oblake se probija snop sunčevog svjetla i obasjava dio fjorda nekim čudesnim bojama. Nakon šetnje nastavljamo vožnju do Brimnesa, te dalje po cesti 13. Stajemo na malom odmorištu uz cestu, odakle se vidi ne samo Eidfjord, već i tjesnac kroz koji se pruža pogled na Utnefjord. Oko ponoći još je toliko svjetlo da bi se vani mogle i novine čitati. Pijemo piće u kamperu, uz prekrasan pogled na fjordove...

Slijedeća stranica
Norveška kamperom: Prekestolen