PUTOPIS
Norveška
kamperom
Obala SorfjordaVodopad EspelandsfossVodopad LatefossenJezero SuldalsvatnetJezero SuldalsvatnetSandsfjordNorveškaMost preko fjordaBrodice u luciSpremišta za brodiceSunce nad fjordomRadovi na cestiJosenfjord, trajekt Nesvik - HjelmelandNorveškaNorveškaStaza za PrekestolenStaza za Prekestolen - jezercePogled s PrekestolenaPrekestolenPrekestolenNorveškaZalaz sunca u NorveškojZalaz sunca nad fjordom

Prekestolen

Nakon kave krećemo uz istočnu obalu Sorfjorda. S druge strane fjorda oblaci se razilaze i otkrivaju snijegom prekrivene vrhove planina. Svako malo vodopad. Blizu Kinsarvika stajemo na odmorištu uz obalu fjorda i doručkujemo. Zatim prolazimo industrijski grad Odda i nastavljamo dolinom uz jezero. Prolazimo uz vodopad Espelandsfoss, a malo zatim stajemo uz vodopad Latefossen. Velika količina vode bučno se obrušava niz dva slapa, ispod kamenog mosta kojim prolazi cesta i dalje u rijeku. Vozimo se dalje kroz riječnu dolinu i nakon sat vremena stižemo do dugog jezera Suldalsvatnet. Jezero je potpuno mirno, okruženo strmim zelenim brdima. Brda više liče na kakve polinezijske otoke, nego na dio Norveške. Nakon nekoliko tunela i još sat vremena vožnje uz jezero, izbijamo na obalu Sandsfjorda. Mostom prelazimo rukavac jednog manjeg fjorda i u malom mjestu na obali stajemo zbog radova na cesti. Žena u kričavo žutom radnom odijelu nam objašnjava da se zbog radova cesta povremeno zatvara za promet i da moramo čekati nekih sat i pol do ponvnog otvaranja ceste. Parkiramo kamper i slobodno vrijeme koristimo za kavu i šetnju malom lučicom. Napokon je toplo, po prvi puta u Norveškoj za kratke rukave! U predviđeno vrijeme vraćamo se u kamper i čekamo otvaranje ceste. Vozimo se polako po makadamu dok oko nas dobar dio građevinskih strojeva još uvijek radi. Nema pauze za građevinare, ljetni se dio godine posvuda po Norveškoj koristi za obnovu silnih kilometara cesta, a kako noći pravo ni nema, radi se dan i "noć". Stižemo u Nesvik, gdje se ukrcavamo na trajekt za Hjelmeland, na južnoj obali Josenfjorda. Slijedi sat vremena vožnje uz brojna jezera i obalu Hogsfjorda, koji nas dijeli od Stavangera (a iza kojeg je samo Atlantik).

Malo prije Oanesa skrećemo na sporednu cestu koja se penje do Hollesli-ja, gdje se parkiramo. Ovo je polazna točka za dvosatni trekking do Prekestolena ("Propovjedaonica"), klisure iznad sjeverne obale Lysefjorda. Već je 19 sati i većina se ljudi vraća s Prekestolena, no mi sa sendvičem u džepu (=današnja večera) krećemo penjućim putem kroz šumu. Vidi se da je nedavno padala kiša, no kamenje nekako nije uopće sklisko kad je mokro, pa sigurno napredujemo. Put se nastavlja kroz svojevrsnu "močvaru", gdje je put izgrađen od dasaka (nešto kao na Plitvicama), kako bi se moglo proći. Slijedi oštar uspon po nezgodnom kamenju do platoa s dva planinska jezerca. Dalje se put odvaja na jedan koji ide preko brda i drugi koji ide preko stijena. Odabiremo put preko brda. Iznad nas su niski gusti oblaci (možda oblaci nisu ni toliko nisko koliko smo mi visoko?). Nadamo se da ne krene kiša; jest da imamo jakne za kišu, ali ipak... Prelazimo goli planinski plato i s druge se strane spuštamo na 25x25 metara prostrani plato Prekestolena. Unatoč kasnim satima i oblacima, pogled je odličan. Fotografiramo se i šetkarimo među malobrojnim preostalim posjetiteljima. Zatim se vraćamo natrag, putem preko stijena. Ovaj put obilazi vrh brda, i po težini nije bitno različit od onoga kojim smo došli. Na platou se spajamo na put kojim smo se uspeli. Nešto prije 23 sata, natrag smo na parkiralištu. Parking se plaća na izlaznoj rampi, s karticom ili kovanicama. Kako na karticu uređaj nije reagirao, zovem telefonski broj koji je istaknut za slučaj potrebe. Teta s druge strane telefona kaže da će daljinski dignuti rampu i da ne moram ništa platiti. Čekamo mi čekamo, a rampa se ne diže. Zovem ju ja ponovo; kaže da sustav za otvaranje rampe na daljinu ne radi i nek odem u obližnji hotel promijeniti novčanicu u kovanice. Nakon desetak minuta vraćam se s kovanicama i napokon uspijevamo izaći s parkinga.

Spuštamo se na glavnu cestu i nastavljamo vožnju do Oanesa, gdje se ukrcavamo na trajekt za Lauvvik, na jugozapadnoj strani Hogsfjorda. S trajekta gledamo zalazak sunca nad fjordom. Iz Lauvvika nastavljamo cestom koja prvo ide uz obalu fjorda a zatim se uspinje po brežuljcima prema Sandnesu. Sandnes je malo veći grad od ovih kroz koje smo prethodnih dana prolazili, no nigdje ne uspijevamo naći prikladno mjesto za provesti noć. Motamo se kod ulaza u Sandnes i jedva nalazimo izlaz na cestu 44, za mjesto Bryne i dalje uz jugozapadnu obalu Norveške. Na cesti radovi. Ponoć je a mi stojimo 15-ak minuta dok nas napokon ne puštaju da prođemo dalje. Skrećemo na neku sporednu cestu i stajemo pred šumarkom blizu plaže (plažu ne vidimo, ali tu je znak da se plaža nalazi u blizini). Pred nama u sumraku vidimo veliko ravno polje. Mrtvi smo umorni, pa nakon tuširanja brzo tonemo u san...

Slijedeća stranica
Norveška kamperom: Jug Norveške