|
Norveška kamperom
|
||||||||||||||||||||
Jug NorveškeUjutro vidimo gdje smo stigli. Ravno, dokle god pogled seže, sve je ravno. Kakav kontrast prema fjordovima tek 50-ak km sjeverno od nas. Oko nas prolaze ljudi na konjima, valjda im je ovo zona za jahanje? Doručkujemo i vraćamo se na cestu 44, koja nastavlja u smjeru istoka, uvijek nekoliko km udaljena od morske obale. Skrećemo na sporednu cestu, sve do male lučice. Morska je obala ovdje prilično neatraktivna, sva s nekim velikim oblim kamenjem. Uz more ima dosta polja s kravama koje pasu, a neke od njih i malo točaju papke u hladnom norveškom moru. Cesta 44 nastavlja prema istoku, među kamenim brežuljcima i brojnim malim jezerima. U Egersundu stajemo radi nabavke klope. Trgovina je odlično opskrbljena. Pješačke prijelaze prelazimo bez da i gledamo aute, to ionako nitko ne radi (ne znam samo što ako dojuri kakav turista koji nije upućen u norveške prometne običaje...). U Lyngdalu skrećemo na cestu 43, i potom na cestu 460 za svjetionik Lindesnes. Nakon pola sata naporne vožnje po vijugavoj cestici stižemo na parkiralište s dosta parkiranih kampera. Malo dalje je ulaz na područje svjetionika. Ulaz se plaća, a "ulaznica" postoji u vidu naljepnice koja se lijepi na jaknu (ili šta ko već nosi). Penjemo se na svjetionik i uživamo u panorami. Nalazimo se na (skoro) najjužnijoj točki Norveške (samo je nekoliko otočića 20-ak km istočno od Lindesnesa još južnije). Kako pokazuje oznaka na parkingu, 2518 km smo udaljeni od Nordkapp-a, odredišta gotovo svih turista koji se odluče na dugačak put do krajnjeg sjevera Norveške. Na povratku s Lindesnesa stajemo na lijepoj pješčanoj plaži. Da je more ovdje desetak stupnjeva toplije, bila bi to prava ljetna destinacija (i ovako je, ali samo za Norvežane). Popodne stižemo u Kristansand, mjesto i luku odakle sutra krećemo trajektom za Dansku. Parkiramo se u centru grada. Večeramo i potom šećemo do obližnje marine. Cijena veza u marini je jedina dosad usporediva cijena s onima na hrvatskoj obali (!). Kako su nam baterije mobitela na izmaku, pa nas je strah da prespavamo sutrašnje buđenje za trajekt, odlazimo do luke i parkiramo se na samoj ulaznoj rampi. Društvo nam pravi 20-ak drugih kampera. Ako i zaspimo ujutro, netko će nam zasigurno trubiti (bar se nadamo, jer u Norveškoj nitko ne trubi). Navečer se malo šećemo po luci i gledamo ogromne brodove.
|
||||||||||||||||||||
***
Ovaj je putopis autorsko djelo. Sva su prava pridržana, kopiranje i reproduciranje bilo koje vrste je zabranjeno. ***
Copyright © 2004-2025 Aventin |