Plovidba Jadranom • Iž

Motorna brodica Adriatic 790

Rano je poslijepodne a mi smo već u tankerkomercovoj marini u Zadru. Danas preuzimamo u čarter motornjak Adriatic 790 na dva tjedna. Brodicu nalazimo vezanu na početku lukobranskog mula. Radi se o 8-metarskom plovilu s jednim ne odveć jakim dizel-motorom. Izgleda dosta prostrano za nas dvoje. Iako ima 4 ležaja mislim da bi za 4-članu posadu bilo malo tijesno. Djeluje malo pohabano, nije ni čudo, već ima 15-ak godina staža. Zato bar nije bila preskupa. Polako prekrcavamo iz auta enormne zalihe vode, hrane i prtljage. Činilo nam se bolje unaprijed kupiti većinu stvari koje će nam putem trebati nego tražiti po otocima papreno skupe i često loše opskrbljene trgovine. Iako je tek kraj svibnja, jako je toplo. Za nekih sat vremena stiže tip iz čarter-agencije i uskoro krećemo prebrajati i provjeravati opremu. Sidreno svjetlo ne radi - dakle pazi gdje sidriš da te neko ne pokupi u mraku. Indikatora napunjenosti akumulatora nema - dakle pazi koliko struje trošiš da drugo jutro prilikom pokušaja pokretanja motora ne ustanoviš da ti je frižider tijekom noći posisao svu struju iz akumulatora. Kaže tip: frižider troši X ampera, radi X sati, motor pak daje X ampera, koristiš ga X sati na dan - pa ti složi jednadžbu i izračunaj koliko treba dnevno raditi brodski motor da bi bio siguran da ti akumulator neće presahnuti. Sve u svemu čini mi se da bi se trebali voziti 2-3 sata na dan da bi bili sigurni da ćemo iduće jutro uspjeti pokrenuti motor! Uskoro se pojavljuje i vlasnik brodice sa ženom te nam staje dodatno objašnjavati funkcioniranje brodice. Saznajemo da ako u WC ubacimo lisić papira ili ne koristimo WC pumpu na odgovarajući način sve će se zaštopati pa ti vidi...

Nakon što tako 3 sata po vrućem suncu slušamo kojekakve upute o ovom i onom, vlasnik se smiluje, završava pripovjest i dozvoljava nam da napokon isplovimo. Seljački (upotrebom mišića) odgurujemo barku od mula i lagano krećemo iz zadarske luke. Okrećemo oko lukobrana, izbjegavamo trajekt i barkarijola i isplovljavamo na more. Nakon čamca s 18 KS s kojim se inače vozimo ljeti, kretanje ovog Adriatica djeluje na geganje trome kobile pred samrt. Okreneš kormilo a on, kad mu dođe u glavu ili gdje već, odluči reagirati i promijeniti kurs. No dobro, naviknut ćemo se i na to. Već dosta umorni uzimamo kurs prema Ošljaku, zaobilazimo ga s vanjske strane i plovimo uz obalu Ugljana. Skrećemo oko rta Zaglav, prolazimo uz crkvicu Gospe od sniga i nastavljamo prema prolazu M. Ždrelac, pod mostom što spaja Ugljan i Pašman. Struje u ovom 20 m širokom prolazu stvaraju vrlo nemirno more pa se pomalo sa strahom pitamo kako ćemo proći. Stišćemo po gasu i ciljamo sredinu prolaza. Dobro je, vani smo. Okrećemo oko otočića Karantunić i ciljamo jug Iža. Već se pomalo mrači pa žurimo stići do uvale Vodenjak gdje namjeravamo noćiti.

Prolazimo uz Mrtovnjak, Temešnjak i mali Školjić i uvlačimo se u usku uvalu na jugu Iža. Tu je nekoliko brodova na sidru. Nalazimo svoje slobodno mjesto i sidrimo se na pješčanom dnu. Tehnika sidrenja nam se zove "šutni sidro u rit" (pa nek odleti u more). Dobro, ipak malo rukom zategnemo sidrenjak i uvjerimo se da sidro kako-tako drži dno (sidreni vinč nemamo). Sidro je Danfort i težinom se čini prikladno za našu barku. Znojni smo od dana pa skačemo u (pre)hladno more. Minuta kupanja je više nego dovoljna za dobro osvježenje. Na krmi imamo malu platformu sa škalinima za izlazak iz mora. Večer je mirna, spremamo prvu klopu na plinskom kuhalu. Nismo zaboravili ponijeti ni obilnu zalihu pive. Na dnu barke su rezervoari vode koji kad se barka imalo ljulja na sidru iritantno rade "buć-buć"...

Iž (Vodenjak)