Madeira

Na doručku jedemo sve što nam se nudi. Dečko koji nas poslužuje vidi da smo gladni proždrljivci pa nam donosi još i kolače i tropsko voće. Tropsko voće raste na Madeiri i jako je fino. Dobili smo i jedno voće koje dosad nismo probali: anona - okruglo voće sa slatkastom bijelom iznutricom i velikim crnim košticama. U početku izgleda malo neobično (da ne kažem odbojno), no kad ga se kuša teško je stati.

Nakon dva dana intenzivnog hodanja, bolovi u nogama nas uvjeravaju da je vrijeme za jedan malo ležerniji dan. Idemo napraviti krug oko otoka po priobalnoj cesti, prvo po sjevernoj obali do najzapadnijeg dijela otoka, a zatim po južnoj obali Madeire. Prvo se iz Cabanasa spuštamo za Arco de Sao Jorge. Tu nalazimo prvu strelicu za "miradouro", tj. vidikovac. Označenih vidikovaca ima posvuda po Madeiri, i često su to mjesta s kojih se pruža lijepa panorama. Prolazimo kroz dug stari tunel te se uskom i vrlo zavojitom cestom spuštamo do kotline odakle skrećemo s glavne ceste ("glavna" je možda malo prejaka riječ za ovaj cestuljak) na cestu koja vodi do Lombo do Urzal u unutrašnjosti otoka. Tu cesta završava, a nema se što interesanto za vidjeti, pa se vraćamo na glavnu cestu i nastavljamo do Ponta Delgade. U centru Ponta Delgade parkiramo pred trgom s crkvom u tipičnom portugalskom stilu. Spuštamo se na obalu pod crkvom. Iz naoko mirnog mora pred obalom naglo rastu visoki valovi i uz huku se pjene i lome. Tu je i nasip od masivnih betonskih blokova, namijenjen zaštiti dijela plaže za kupače od velikih oceanskih valova. Nastavljamo dalje prema zapadu i svako malo prolazimo kroz kakav stari, uski i pomalo zastrašujući tunel.

Dolazimo do Sao Vicenta. Ovdje se odvaja cesta koja prolazi kroz novi tunel probijen u planinskom masivu u centru otoka i vodi do južne strane otoka. Kako je Madeira vulkanski otok, u Sao Vicentu je sagrađen turistički centar za posjet podzemnim tunelima lave. Ja sam se lave nagledao na Islandu pa Željku ostavljam u jednosatnom vođenom posjetu tunelima lave.  Za to vrijeme idem do centra Sao Vicenta i u restorančiću pred mjesnom crkom ručam sendvič i potom odmaram uz odličnu portugalsku kavu. Podne je i pretežno je sunčano. Vraćam se po Željku te nastavljamo priobalnom cestom prema Seixalu. Polovicu puta do Seixala vozimo se kroz tunele. Na mjestima gdje su tuneli postoji i stara cesta uz samo more, no zbog odrona ona je svugdje zatvorena za sav promet. Obala je ovdje vrlo stma, sva u zelenilu i s brojnim vodopadima. Vode ćemo se na Madeiri idućih dana nagledati posvuda... Seixal je još uvijek lijepo ukrašen od proslave Nove godine. U moru pred Seixalom nalaze se tamne vulkanske stijene i gotovo u cijelosti zatvaraju prostor koji se ljeti koristi kao otvoreni bazen. Valovi silovito udaraju o obalu. Popeli smo se na stijene promatrati dolazeće valove - stijene su nevjerojatno oštre, oštrije od svake stijene na jadranskoj obali. Zato sa stijena silazimo jako oprezno, da ne bi gdje pali.

Nakon Seixala vozimo se do mjesta Ribeira da Janela, gdje iz mora vira jedna visoke neobična stijena. Nekoliko kilometara dalje nalazi se Porto Moniz, mjesto u potpunosti okrenuto turizmu. I tu su u moru vulkanske stijene, s uređenim bazenima za kupanje. Krupne kapi iznenadne kiše tjeraju nas natrag u auto. Od Porto Moniza cesta se u serpentinama penje vrlo visoko iznad mora. Našu kramu od auta vozim u drugoj jer nema šanse da bi u trećoj povukla uzbrdo. Stajem na jednom odmorištu da cvileći motor malo dođe k sebi. Dolazimo u Santu i kratko stajemo. Ovdje je potpuno oblačno, prohladno i pada nešto malo kiše. Ulazimo u gustu naoblaku i vozimo po zavojitoj cesti. Nakon izlaska iz zone oblaka spuštamo se prema obali i stajemo kod male kapelice. Željka je umorna pa spušta sjedalo da se malo odmori, a ja šećem putem kroz gustu travu prema obali. Naokolo pasu krave a trava je takve zelene boje kakva se može vidjeti samo u reklamama za npr. Milku. Čak ni fotografije nisu uspjele zabilježiti ovu nevjerojatnu zelenoću! Jedna mi se krava mrkog pogleda i oštrih rogova ispriječila na putu do obale, pa ne forsiram dalje. Da ne bi završio kao oni bedaci u Pamploni koji se ne osjećaju dovoljno "macho" dok ih kakav jureći bik ne nabije na rogove... Vraćam se do auta, budim Željku i nastavljamo do Ponta do Pargo, najzapadnije točke Madeire. Tu pijemo kavu na terasi malog restorana, odakle se pruža pogled na prostranstvo Atlantika.

Nastavljamo do Faja da Ovelha i spuštamo se u Paul do Mar, pretežno turističko naselje s velikom ali ne baš atraktivnom plažom, sačinjenom od velikog okruglog sivog kamenja. Iako nema puno vjetra, na plaži se lome valovi. Vozimo se zatim kroz dugačak tunel i stižemo u Jardim do Mar. Parkiramo pred mjestom; dalje se može samo pješke. Ulice su uske a kuće lijepo uređene (na Madeiri nema nikakve divlje gradnje kakvu se može vidjeti gotovo svugdje po jadranskoj obali). Jardim do Mar se nalazi na brežuljku, pod kojim je uređena lijepa šetnica, od oceanskih valova zaštićena velikim betonskim blokovima. Nakon šetnje vozimo se do Calhete, turističkog naselja s marinom i kupalištem zaštićenim velikim lukobranima. Na plaži je žuti pjesak, dovezen iz Afrike. Šećemo polupraznom marinom i nalazimo jedan restoran koji nudi kompletan meni za 5€. Uvjeravamo se da smo dobro shvatili cijenu i, iako je još malo rano za večeru, večeramo ovdje. Klopa je odlična. Srčemo kavu promatrajući zalazak sunca nad Atlantikom.

Mrak pada, a mi se vozimo brzom cestom prema Funchalu, najvećem gradu na Madeiri (100.000 stanovnika od ukupno 250.000 na cijelom otoku). Funchal je i glavni grad autonomne oblasti Madeira, koja uključuje Porto Santo, Ilhas Desertas ("Puste Otoke") i Ilhas Selvagens ("Divlje Otoke", na pola puta između Madeire i Kanarskih otoka). Spuštamo se na aveniju što vodi uz priobalnu šetnicu i nalazimo mjesto za parkirati auto (što nije jednostavno u centru Funchala). Šetamo se uz obalu i potom po pješačkoj zoni u centru grada.

U Cabanas de Sao Jorge se vraćamo brzom cestom na jugoistočnom dijelu otoka. Iako je ograničenje brzine 100 km/h, za neke oštrije zavoje i to mi se čini previše, pogotovo zato što neke ceste koje se spajaju na brzu cestu nemaju traku za ubrzavanje. Kasno navečer stižemo u bungalov. Kako smo se jutros požalili na slabo grijanje, u bungalovu smo zatekli noviji i bolji radijator. Iako temperatura ni po noći nije jako niska, uz visoku vlagu osjećaj hladnoće je bitno jači.