PUTOPIS
Turska
Avion Turkish Airlines-a na PlesuPogled na rijeku SavuSpuštanje prema IstanbuluBrodovi usidreni pred IstanbulomUnutrašnjost hotela Best WesternPlava džamija noću

Istanbul

(vrijeme putovanja: travanj - 215 fotografija)

Topao je proljetni dan a mi sjedimo na zagrebačkom aerodromu i čekamo let za Istanbul (İstanbul). S malim kašnjenjem ukrcavamo se na Boeing 737-400 Turkish Airlines-a (Türk Hava Yolları, THY) koji je maloprije stigao iz Istanbula. Na ulazu u avion uzimam turske novine Milliyet. Prije par dana u Turskoj je otet avion na liniji Diyarbakır - Istanbul. Avion je prizemljen u Ankari i sve je srećom završilo bez žrtava. Na prvim stranicama novina gledam fotografije jučerašnjih demonstracija u Ankari. Turski parlament u kojem većinu čini islamistička stranka treba uskoro izabrati novog predsjednika Turske, a islamistički predsjednik u sekularnoj Turskoj mnogim Turcima nije po volji. Par stranica dalje vijest o nesreći autobusa koji je vozio tursku djecu iz Erzuruma na istoku Turske na izlet u Kapadokyu (vrlo duga ruta). Polovica djece je poginula a polovica je ranjena. Prometne nesreće su na žalost dosta česte u Turskoj i o tome ćemo morati voditi računa.

Let do Istanbula traje oko 2 sata. Leti se iznad krivudave Save na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine te dalje iznad Srbije i Bugarske (prekrivenima gustim oblacima). Spuštamo se kroz oblake i kružimo nad Mramornim morem (koje se nalazi između Dardanela na zapadu, Europe na sjeveru, Bospora na istoku i Azije na jugu), promatrajući pritom brojne brodove u plovidbi i na sidrištu nedaleko aerodroma. Uskoro mekano slijećemo na aerodrom Atatürk (Atatürk Hava Limanı, IST) u Yeşilköyu, 23 km zapadno od centra Istanbula (Istanbul ima još jedan međunarodni aerodrom, Sabiha Gökçen, SAW, gdje uglavnom stižu čarter letovi).

U aerodromskoj zgradi dugo čekamo na kontrolu putovnica. Nema previše putnika ali sve ide beznadežno sporo. Naravno da je najsporiji red od svih upravo naš. Nakon prolaska kroz kontrolu Željka ide pokupiti ruksake a ja idem na obližnju mjenjačnicu promijeniti nešto eura u turske lire. "Nova turska lira", YTL, je valuta nastala brisanjem šest nula sa starih novčanica koje su zbog hiper-inflacije sve bile nominirane u milijunima. Inflacija je sada u normalnim okvirima. Tečaj na mjenjačnici je dosta loš (uzimaju 4% provizije) pa mijenjam samo 50€, koliko nam danas treba. Zbog vremenskog pomaka od jednog sata, već je 20:00. Izlazimo iz aerodromske zgrade i bez problema nalazimo stanicu metroa. Za sav gradski prijevoz u Istanbulu koriste se žetoni koji se kupuju u kioscima koji se nalaze na svim stanicama metroa i tramvaja (gişesi). Na ulazima na perone metroa i tramvaja nalaze se okretne rampe u koje se ubacuje žeton i prolazi. Naravno, tu je uvijek i osoba iz osiguranja koja pazi da koji lukavac ne pokuša jednostavno preskočiti rampu. Interesantno, prva stanica nakon aerodroma je Yenibosna ("Nova Bosna"). Nakon pola sata vožnje modernim metroom (koji prvo malo zavija zapadnim istanbulskim predgrađima prije no što se uputi ka centru grada) stižemo na Aksaray, posljednju stanicu metroa.

Izlazimo iz metroa i bezuspješno pokušavamo naći stanicu tramvaja Aksaray. Iako imamo mapu Istanbula, već je pao mrak i teško se snalazimo. Dok se pokušavam snaći s mapom u pomoć mi samoinicijativno priskače policajac i upućuje nas kako doći do stanice tramvaja. Uskoro nam to i uspijeva (kasnije ću uvidjeti da najbliža stanica tramvaja za presjedanje s metroa nije Aksaray već Yusufpaşa). 20-ak minuta čekamo moderni tramvaj kojim se zatim vozimo nekoliko stanica dalje i silazimo na stanici Çemberlitaş. Iako smo u samom centru Istanbula, na parsto metara udaljenosti od našeg hotela i imamo detaljnu mapu grada, teško se orijentiramo. Ulice su dosta mračne, loše održavane i beznadežno vijugave, te se stalno gubimo. Ne srećemo puno ljudi na ulicama.

Nakon pola sata lutanja uspijevamo naći Best Western hotel (sobu smo unaprijed rezervirali na internetu). Za razliku od nekoliko istanbulskih hotela koji nam ili uopće nisu odgovorili na upite e-mailom ili su pak tražili da im pošaljemo broj kreditne kartice e-mailom (!), lanac hotela Best Western ima dobar on-line rezervacijski sustav. Recepcionerka se čudila kako smo pješke došli od tramvajske stanice Cemberlitas do hotela (razumijem njeno čuđenje). Pita nas odakle smo, ali nema pojma što je to Hrvatska (Hrvatistan). Mnogi će nas Turci na ovom putovanju pitati odakle smo, ali apsolutno nitko neće znati gdje se nalazi Hrvatska. Soba u hotelu nije baš nešto, ja bi ga prije nazvao "Best Eastern" hotelom, no za jednu noć bit će OK.

Kako se hotel nalazi vrlo blizu Sultanahmeta, gradske četvrti s najvažnijim znamenitostima Istanbula, nakon tuširanja odlazimo u šetnju gradom. Iako je već 22:00 i grad je pust, iz jedne prodavaonice tepiha viču za nama i zovu nas unutra. Prodavači i ugostitelju su u Turskoj, a posebno u turističkim centrima poput Istanbula prava napast i najbolje ih je potpuno ignorirati. Inače nakon početnoga "where are you from?" zagrizu poput pitbula i ne puštaju. U gradu je 10°C i još puše vjetar! Obilazimo Hipodrom i Plavu Džamiju (službeno: Sultanahmet Džamija; džamija je naravno zatvorena po noći). Smrznuti se vraćamo u hotel gdje uz limenku pive uživamo u turskoj muzici na TV-u. Radijatori ugodno griju. Noćne vijesti na TV-u prikazuju snimke jučerašnje autobusne nesreće...

Slijedeća stranica
Turska: Istanbul