PUTOPIS
Turska
Put prema Erzurumu - dolina EufrataPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuPut prema ErzurumuErzurumErzurum - medresa s minaretima blizancimaErzurumPut prema AnkariPut prema Ankari - grobljePut prema AnkariPut prema AnkariPut prema AnkariPut prema AnkariPut prema AnkariPut prema AnkariPut prema Ankari

Erzurum

Ujutro prolazimo kroz dolinu Eufrata, koji je ovdje tek manja rijeka. Doručkujemo u vagon-restoranu. Pejzaž je dosta siv i pust.

Počinje padati snijeg, i uskoro slijedi prava snježna mećava. U kupeu čujemo huku vjetra. Vani se stvaraju prave male snježne dine - nanosi snijega. A na moru se ljudi već kupaju...

Povremeno prolazimo kroz sela vrlo žalosna izgleda: blatne ulice i polurazrušene kuće svjedoče o siromaštvu ovog dijela Turske. Mjestimice viđamo manje čopore pasa. Znam da na istoku Turske pastiri koriste prilično agresivne pse za zaštitu ovaca. Oko vrata im stavljaju ogrlice sa šiljcima, radi zaštite pasa od vukova. Takvim psima je bolje ne prilaziti, ako ih se gdje sretne.

Rano poslijepodne stižemo u Erzurum, najveći grad na sjeveroistoku Turske. Tu smo na oko 200 km zračne linije od Armenije i Kavkaza. Vrijeme je očajno – snijeg pada ko lud. Kako još nismo sasvim ozdravili, a i nismo nimalo spremni za snježne uvjete (ja imam samo skliske tenisice), odlučujemo razgledati grad i popodne otići vlakom za Ankaru.

Iako me student iz vlaka uvjeravao da je Erzurum jako lijep grad, teško bi se s time složili. Najzanimljivije što smo vidjeli (a nismo puno jer nam je vjetar nosio snijeg u oči) je "Medresa s minaretima-blizancima" iz 13. stoljeća, odmah pored Velike Džamije. Iako moj vodič kaže da je ulica Cumhuriyet prepuna internet kafea, ne nalazimo nijedan. Tek u nekoj sporednoj ulici nalazimo internet kafe. Gledamo vremensku prognozu: ništa ohrabrujuće za istok Turske... Trenutna temperatura: Antalija 25 °C, Erzurum -1 °C (baš smo srećkovići!). Tek ću po povratku s puta saznati da se Erzurum nalazi na 1850 metara nadmorske visine, pa ne čude ovi vremenski uvjeti.

Nalazimo trgovinu u kojoj kupujemo klopu, no nema pive (tj. alkoholnih pića). Treba mi malo vremena da se prisjetim da je ovo konzervativan dio Turske i da se u mnogim trgovinama ne prodaju alkoholna pića.

Popodne se vraćamo na željezničku stanicu. Potpuno smo smrznuti. Spavaća kola u vlaku su nekakva starija. Baš nas briga, bar smo na toplome. Vrata kupea u spavaćim kolima se ne mogu zaključati izvana, pa kod odlaska u vagon-restoran sa sobom nosimo sve vrijednije stvari. Vani se polako razvedrava pa uživamo u pejzažu.

Svako malo vidimo neko neograđeno groblje. Primjećujem da su neki grobovi natkriveni zatvoremin kavezima. Ne znam da li to ima kakvo religijsko značenje ili pak štiti od zlonamjernih ljudi ili lutajućih životinja...

Slijedeća stranica
Turska: Amasya