Amasya

Ujutro idemo na doručak. Vani je savršeno vedro pa uživamo u pejzažu. Ovjde planine posustaju, vozimo se kroz ravnice i tek povremeno prelazimo brda. Ulazimo u ne baš lijepo predgrađe Ankare i uskoro stižemo na željeznički kolodvor. Nalazimo loše označeni pothodnik koji željeznički kolodvor spaja sa obližnjom stanicom metroa Maltepe. Pothodnik je pun nekakvih malih šund-trgovinica, nimalo primjeren za glavni grad Turske. Po izlasku iz pothodnika ne uspijevamo locirati stanicu metroa pa nam prolaznici pomažu. Ovdje prolazi linija metroa Aksaray, čija je zadnja stanica veliki autobusni kolodvor. Stanica metroa je *savršeno* čista, moglo bi se s poda jesti! Metro uskoro stiže te se ukrcavamo i dolazimo na autobusni kolodvor. Ovdje ima oko 80 šaltera različitih kompanija! Na brzinu ih obilazim i odlučujem se za kompaniju Amasya Tours, čiji autobus za sat vremena polazi za Amasyu, grad na sjeveru Turske, nedaleko Crnog mora. Čekajući autobus idemo ručati u self-service restoran. Klopa nije baš nešto no bar smo siti. Ukrcavamo se na autobus. Podne je i mnoštvo autobusa kreće na put, stvarajući krkljanac na izlazu iz autobusnog kolodvora. Prolazeći kroz predgrađa Ankare autobus svako malo staje i krca nove putnike. Na obilaznici Ankare (sa odvojenim trakama) ljudi čekaju bus sjedeći ispod jednog nadvožnjaka!

Na putu do Amasye krajolik postaje sve zeleniji i šumovitiji (na obali Crnog mora pada dosta kiše). Vozimo se po cesti s 2x2 trake. Šofer naglo odustaje od započetog preticanja – na lijevoj se traci jedan auto kreće u suprotnom smjeru! Kako je između traka u jednom i drugom smjeru ukopan jarak za odvod kišnice, a ovom se tipu vjerojatno nije dalo voziti do slijedećeg izlaza gdje bi promijenio smjer vožnje, on se jednostavno vraćao vozeći u suprotnom smjeru...

Stajemo na benzinskoj stanici. Slijedi obavezno pranje autobusa... Iako se na mapi Turske vidi da je od Erzuruma do Amasye puno kraći put preko Sivasa, mi smo u Sivas stigli vlakom negdje usred noći, te nam je bilo praktičnije ići ovom dužom rutom preko Ankare. Već je sumrak kad stižemo u Amasyu. Uzimamo minibus za centar. Kako ne znamo gdje naći smještaj, silazimo kod jednog od mostova (kroz Amasyu teče rijeka). Grad (njegov centar) je smješten u klancu između dva stjenovita brda. Prelazimo rijeku i nalazimo sobu u jednom hotelu uz rijeku, u staroj otomanskoj kući. Ova je ipak nešto bolja od one iz Antalije.

Navečer ponovo prelazimo rijeku i tražimo štogod za pojesti. Centar grada je dosta sređen ali sve je već zatvoreno. Ipak nalazimo jedan restoran i večeramo nekakve kebape. Nakon večere šećemo gradom i nalazimo i jedan ganc-novi hotel. Sad je kasno, već imamo smještaj! Sa strane rijeke gdje su svi hoteli, mnoštvo je starih sačuvanih otomanskih kuća, što je jedna od znamenitosti Amasye. Malo je prohladno pa se uskoro vraćamo u hotel.