Kuba - uvod

(vrijeme putovanja: ožujak 2003.)

Kako sam završio na Kubi? Htio sam otići u ovom hladnom ožujku na desetak dana negdje u tople krajeve, i kako sam našao povoljnu kartu za direktan Air France-ov let Pariz-Havana, odluka je brzo pala. Uzeo sam avio-kartu i putovnicu te se uputio u kubanski konzulat po vizu. Svaki turista (s iznimkom nekoliko država tipa Kazahstan ... BiH (!) ) treba vizu za posjet Kubi. Viza košta 25€ (u Parizu) i izdaje se u obliku turističke karte koja se *ne* lijepi u putovnicu, vrijedi 30 dana od datuma dolaska na Kubu i može se naknadno produžiti za još 30 dana. Kupci turističkih aranžmana dobivaju vizu posredstvom turističke agencije kod koje su kupili aranžman. Ja sam ovdje individualac koji osim avio-karte ništa drugo nije ni kupio ni rezervirao unaprijed.

Mapa Kube

O novcu na Kubi

Na Kubi su u upotrebi tri valute: peso (moneda nacional), dolar i konvertibilni peso. Peso je kubanski novac koji jednom turisti malo čemu služi jer se njime gotovo ništa ne može kupiti. Lokalni ekonomski mudraci su zamislili, i pod prisilom policijske države provode, ideju da Kubanci isti proizvod ili uslugu plaćaju u pesosima, a stranci u dolarima, ne bi li od turista izvukli čim više love. Dakle u istom iznosu, a ne u istoj vrijednosti! Na crnom tržištu 1$ = 26 pesosa. Valjda da se stvori maksimalna zbrka, i za peso je odabran simbol "$"! Turista može slobodno potpuno ignorirati postojanje pesosa i držati se starog dobrog dolara. Konvertibilni je pak peso deviza koja ima paritet s dolarom. Uglavnom se koristi u obliku kovanica za vraćanje sitnoga prilikom plaćanja s dolarskim novčanicama. Turista ga koristi za sitna plaćanja, ali van Kube je beskoristan. Navodno postoje i novčanice u ovoj devizi i liče na novčanice monopolija, ali ih nisam vidio. Prije dolaska na Kubu imperativno treba priskrbiti dolarske novčanice u apoenima 5, 10 i 20 $. U boljim hotelima, rent-a-car-ima i još ponegdje, moguće je plaćati EC/MC ili Visa karticama. AE kartica je na Kubi neupotrebljiva, kao i svaka druga kartica izdana od neke američke banke (zbog višedesetljetnog ekonomskog embarga od strane SAD-a). Sa EC/MC je moguće u bankama podizati dolare (pandan bankomatu). SAD-dolarski troškovi učinjeni karticom se terete u kanadsko-dolarskom novčanom ekvivalentu kako bi se izbjegao tok novca kroz SAD (svaka bi takva novčana transakcija bila zaplijenjena u SAD-u). U turističkim getima tipa Varadero može se plaćati i eurom.

Kubanska ekonomija

Kubanska poduzeća su (uz neke iznimke u sektoru turizma) u katastrofalno vođenom državnom vlasništvu. Svaki Kubanac (muškarac) je obavezan raditi, a prosječna plaća iznosi ~15$. Država nalazi posao za sve građane, što dakako znači da je gomila ljudi zaposlena na poslovima gdje bogu kradu dane nemajući stvarno što za raditi. Kubanac ne može niti kupiti niti prodati kuću, sva njegova djeca nasljeđuju roditeljsku kuću, te se svi moraju gurati pod istim krovom. 1995-te Kuba ja bila pred ekonomskim kolapsom te je bradonja odlučio dozvoliti strane investicije i otvaranje turizmu. Zemlja također proizvodi duhan i ulaže u razvoj lijekova poput cjepiva (kvalificirana i bagatelno jeftina radna snaga).

Probudim se ujutro i prva misao koja mi padne na pamet je - je li kasno za plažu? Je, kasno je, prekasno, nema više do ljeta, trebalo mi je par sekundi da shvatim da nisam više na Kubi, ali bar sam se dobro naspavao te mogu nastaviti dalje s pričom.